Da bismo vidjeli što je zaljubljenost, potrebno je baciti pogled na mit koji ljudi smatraju naivnom pričom, a zapravo krije mnoge poruke koje nisu vidljive, ali postaju vidljive onima koje zanima što je skriveno iza ovog najvažnijeg mita za samorazvoj.
U poznatom grčkom mitu, Eros inzistira na vođenju ljubavi sa Psihom u mraku. Mnogi ne vide da je riječ o zaljubljenim parovima koji su u mraku onoga što tek trebaju otkriti jedno o drugome. Poput Erosa, mnogi od nas žele ostati neotkriveni, ali više se nema što podijeliti kada se strasti stišaju i ego izgubi kontrolu. Često kažemo da poznajemo svog partnera, ali u isto vrijeme ne želimo vidjeti svoje stvarne namjere skrivene u projekcijama koje projiciramo u partnera. Partneru postavljamo pitanja o njegovim namjerama, poput Psihe na nagovor sestara ili Sjene, ali Eros pokušava ostati neotkriven, u našim ljubavnim odnosima u samim počecima odgovaramo polovično jer se bojimo da netko ne otkrije našu nesposobnost voljenja i nemogućnost da ostvarimo ono što smo obećali partneru.
Ljudi se boje ljubavi i mogućnosti da ih se vidi onakvima kakvi jesu i izbjegavaju biti ranjivi, poistovjećuju se sa svojom vanjskom osobom i statusom, skrivajući ovisnosti i tajne navike. U jednom filmu tamni lik snima obične ljude i njihove tajne i prijeti im da će objaviti njihove tajne ili Sjenu, većina njih to ne može izdržati i spremni su počiniti samoubojstvo. Dakle, ljudi su potpuno poistovjećeni sa svojom Personom ili maskom poput Erosa koji se skriva da iako je bog vidi kako i on ima svoje mane.
Poput Psihe, otvaramo se ljubavi, ali se bojimo otvoriti oči i vidjeti u što se zaljubljujemo. Pristajemo na privremenu sljepoću, darujući svoju ljubav nepoznatom drugom i gledajući partnera onakvim kakav nam se čini. U tom procesu ljudi postaju stranci jedni drugima.
Često na bračno savjetovalište ljudi dolaze s jednom idejom ili pravednošću, ali ubrzo se upali lampica Psihe koja otkriva Erosa i pokazuje tko je tko u vezi i prave razloge veze. To je ljudima toliko šokantno da prestaju sa savjetovanjem jer je suočavanje s onim što je rečeno na savjetovanju previše bolno.Poput Psihe, slijedimo vodstvo Erosa, boga ljubavi, a kad upalimo svijeću u mraku, šokiramo se onime što vidimo o sebi. Potrebno je nakon toga proći incijacije ljubavi kroz koje prolazi Psiha ako se želi doći do stvarne ljubavi.
Zbog toga se božanska želja za Erosom naziva gorkom. Slast ljubavi pokazuje gorčinu upaljene svijeće ili Sjene. Naša želja, koja se čini tako bliskim prijateljem koju previše ne analiziramo, pojavljuje se kao neprijatelj koji nosi čežnju, zavist, pa čak i mržnju kada usmjerimo svjetlo razlučivanja gdje sjene postaju vidljive.
Želimo cjelovitost, veće jedinstvo koje proizlazi iz susreta s Voljenim, našom drugom polovicom koja je u nama, dok je partner nešto drugo u odnosu na našu drugu polovicu i tek tada možemo voljeti partnera stvarno bez projekcija. Eros, naša arhetipska čežnja za nečim većim, tjera nas da posegnemo za onim što nedostaje; to je želja koja se rastapa u susretu s projekcijskom željom koju smo htjeli od partnera. Čovjek čezne za rastom kroz partnera u kojem vidi najljepši dio sebe, tu tražimo dio koji nedostaje kako bismo spoznali raj vječne ljubavi. Jung je izrazio tu potragu za čovjekom i objasnio: “Duša ne može postojati bez svoje druge strane, koja se uvijek nalazi u “Ti”. Cjelina je kombinacija Ja i Ti, a ona se pokazuje u dijelovima transcendentnog jedinstva čiju prirodu možemo shvatiti samo simbolično.”
Romantika nas vodi mračnim ulicama u susret s Drugim, stranac koji se pojavljuje u našim najintimnijim trenucima s partnerom sabotira naše osjećaje bliskosti, sigurnosti i ljubavi jer pokazuje naše stvarne namjere u kojima Eros na početku veze ne želi učestvovati u odnosu. Upoznati stranca kao dio sebe predstavlja rušenje narcisoidne zaljubljenosti u sebe, otkrivanje da velika većina ljubavi ne postoji a to zahtjeva rušenje velike paradigme o ljubavi onoga što mislimo da ljubav jest, odnosno otkrivanje cjelovitosti i stvarne mogućnosti voljenja.
Kada se dvoje ljudi sretnu i osjete duboku međusobnu povezanost, njihove se duše otvaraju poput cvijeta. Tada im se počinje razvijati mašta, projiciraju želje sve do trenutka kada se susreću sa stvarnošću koja poput alkemijske supstance otrova žive i sumpora rastvara laž naših namjera. Zatim se zaljubljeni odmiču i svijeća se pali, to je stvarnost koju treba prihvatiti ako se želi upoznati ljubav.
Nikola Žuvela
