Budućnost ovisi o stanju ljudske svijesti, a ona se savršeno uklopila u postojeći potrošački mentalitet, gdje ne postoji ništa drugo doli hedonizma kao jedinog ljudskog sadržaja.
Znak kraja društva se temelji na ljudskoj sebičnosti, koju je Freud nazvao stupnjem razvoja djeteta. Nije problem sustav, već ljudi koji su izgubili duh i ono najvažnije, što je osnova filozofije – UČENJE. Na temeljima gluposti ne može se graditi svijetla budućnost, što nije iznimka nego pravilo. Navika je imati što više recepata za život kao osnova našeg društva, ali oni ne funkcioniraju, unatoč tome, kompleks oca je ono što ljudi slijede. Kada se ljudima ne sviđa jedna verzija kompleksa oca, oni uzimaju drugu pa govore o slobodi koja će doći kada pobijedimo zlo. U šumi nema medija, može se živjeti slobodno, ali ego nije sretan u šumi jer nema reflektore, nema pažnju, živi od lažnih ideja i propagande očinskog kompleksa. Biti slobodan bez svjetla reflektora strašna je činjenica za čovjeka, bolje od toga je samoljublje ili život u mentalitetu biti viđen. Kako kaže Freud: “Nemoguće je pobjeći dojmu da ljudi često koriste lažne standarde mjere – da traže moć, uspjeh i bogatstvo za sebe i dive se navedenom kod drugih i da potcijenjuju šta je od istinske vrijednosti u životu.”
Ego je navikao na spasenje izvana, bolja budućnost je očekivanje zbog nezadovoljstva sadašnjim stanjem. Naše pravo stanje je u unutarnjim procesima u kojima tražimo dijelove sebe koji žele ponovno ugledati svjetlo svijesti. To je prava ljubav prema sebi, a ne očekivati bolju budućnost. Prolazimo kroz odrastanje, a ponekad se poklopi da se dogodi promjena u kolektivu, pa je ljudi poistovjećuju sa svojim stanjem i ego dobiva na snazi i veličini, osjećajući veću vrijednost i pripadnost nečemu većem, ali to je imitacija, uzimam tuđe iskustvo i imitiram spoznaju. Ipak, do promjena u budućnosti ne može doći jer bi to značilo da čovječanstvo može preskočiti faze razvoja, sve ono što su pojedinci mukotrpno razvijali godinama, mnogi vjeruju da je moguće promijeniti nekim vanjskim spasom “Ljudi će učiniti sve, koliko god apsurdno bilo, da se ne bi suočili s vlastitom dušom, čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljanjem likova svjetla, već buđenjem tame.” – C.G. Jung.
Oni koji očekuju promjene moraju znati da čovječanstvo mora preskočiti mnoge korake razvoja koje je nemoguće učiniti ako ih ne proživite kroz vlastito iskustvo svijeta. Preskakanje sebične i narcisoidne faze razvoja je zahtjevno i zahtijeva od ljudi suočavanje s mnogim stvarima koje ne želimo vidjeti o sebi. Očekivati viša stanja znači prihvaćati ludilo. Kako kaže Jung: “Jeste li prepoznali svoje ludilo i priznajete li ga? Jeste li primijetili da su svi vaši temelji u potpunosti temeljeni na ludilu? Ne želite prepoznati svoje ludilo i pozdraviti ga na prijateljski način.? Htio si prihvatiti sve. Zato prihvati i ludilo. Neka tvoje ludilo zasja i ono će te odjednom obasjati. Ludilo ne treba prezirati niti se bojati, već mu treba dati život .. .Ako želiš pronaći puteve, ne treba te voditi ludilo, jer ono je tako veliki dio tvoje prirode… Bilo bi ti drago da ga prepoznaš, jer bi tako izbjegao da postaneš njegova žrtva i vezan je za sva učenja i filozofije, ali još više za svakodnevni život, jer sam život je pun ludila i krajnje je nelogičan. To je njegova misterija i njen nepoznati zakon je pokušaj nametanja života nečemu shvatljivom. ”
Očekivati budućnost znači prihvaćati misterij, a kako ljudi žive po nepisanim pravilima bez osjećaja, teško je prihvatiti izgovoreno. Završit ću Jungovim zaključkom: “Mi više ne živimo od onoga što imamo, nego od obećanja, ne više u sadašnjosti, već u tami budućnosti koja će, očekujemo, konačno donijeti odluku za pravi izlazak Sunca, ljudi odbijaju priznati da je sve bolje što je kupljeno po cijeni nečeg goreg; da je, na primjer, nada u slobodu poništena sve većim porobljavanjem države, a da ne govorimo o strašnim opasnostima koje prijete najbriljantniji; Otkrića znanosti nas razotkrivaju. Manje razumijemo ono što su naši [prethodnici] tražili, manje razumijemo sebe i na taj način pomažemo svim silama da se opljačkaju naše korijene i nagone, tako da čovjek postane čestica u masi, kojom vlada samo ono što je Neitzche nazvao gravitacijskim duhom.” Važno je buditi iskon u duši, svakim jutrom i zalaskom Sunca.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
