Prema Jungu, današnje kršćanstvo ostaje na infantilnoj razini, baš kao i današnja znanost, jedni su zatvoreni u svijet dogme, a drugi u dogmu materije iz koje ne vide ništa drugo. Nažalost, ljudi su na razini starog zavjeta, oko za oko i zub za zub: Danas ljudi oko ‘vjere’ vode političke ratove, a to je unutarnji bijes (neosvještena želja koja se pretvara u ljutnju), projekcije koje ljudi ne vide u sebi i traže drugačije u drugima stigmatizirajući druge. Ljutnja dokazano snižava IQ, što dovoljno govori o posljedicama naknadne pameti.
To je problem svih religija, one ne rade ništa drugo nego manipuliraju Sjenom kolektiva, a kolektiv toga nije svjestan jer su bijes i rat puno bolji odgovor nego mijenjanje samog sebe. Alkemija je jedna od mogućnosti transformacije usmjerena u potpunosti na unutarnji proces, koji ne pridaje toliku važnost vanjskom. Za Junga je to zapadnjačka joga, ali svaki proces u kojem mijenjamo sebe je alkemijski, toliko je dubok da tu promjenu čak i fizički osjećamo. Potrebno je znati da ovaj proces zahtijeva osobni napor, ne pomažu nikakvi zamjenski obredi, kvazipomoći ili mogućnosti da izbjegneš proces spoznaje u kojem se izlažeš. „Ako se slijepom čovjeku postupno može pomoći da progleda, nije za očekivati da će on odmah razabrati nove istine orlovskim okom. Čovjek mora biti sretan ako išta vidi i ako počne shvaćati što vidi.” Jung
Zapad živi u napuhanoj svijesti koja je uvijek egocentrična i svjesna samo vlastite prisutnosti, ali nije sposobna učiti iz prošlosti, shvaćati suvremena zbivanja i donositi ispravne zaključke o budućnosti. Napuhana svijest je zapravo nesvijest od svijesti, sama je hipnotizirana i s njom se ne može razgovarati. Stoga je osuđena na katastrofe koje će je, ako treba i ubiti. “Ljudi će učiniti sve, koliko god apsurdno bilo, kako bi izbjegli suočavanje s vlastitom dušom…. “Čovjek se ne prosvjetljuje zamišljanjem likova svjetla, već osvještavanjem tame.” Jung
Kad je sudbina kršćanskoj Europi dala rat koji nitko nije želio, gotovo se nitko nije zapitao tko je izazvao i njegov nastavak. Zapravo, ništa se ne bi ni pokrenulo da u ljudima nije bilo toliko ljutnje pohranjene u Sjeni, a opet je sada u vrijeme kada se ljutnja i rat proširila Europom. Opsjednutost će trajati sve dok se Europljanin ne suoči s činjenicom Sjene, ali i Animusom koji predstavlja autoritet koji se traži izvana,a ne u donođenju odluka usmjerene prema traženju smisla. Takva promjena ne može započeti nikakvom kolektivnom promjenom. Sve su to priče za mnoštvo, a mnoštvo je slijepo. Sve što većina prati i podržava je problematično jer se uglavnom radi o instant rješenjima. Dakle, alkemijski simboli su zapravo instrumenti za proces stvaranja osobnosti, ali oni ne pripadaju svijesti, oni dolaze od Jastva koje nam je strano jer smo od sebe stvorili sablast koja se u konačnici boji sama sebe. Malo je ljudi koji to žele znati, jer mnogo je ugodnije dati tisućama lijek za sve, budući da je jednostavan i ne traži od nas da se uključimo u cijeli problem. Čopor ne poznaje dvojbe, a veće mnoštvo uvijek ima bolju istinu, ali i veće katastrofe koje dolaze iz neprepoznavanja nesvjesnih dijelova naše osobnosti opisanih alkemijom. Najgore je što ljudi nerazvijene svijesti govore o nepostojanju tih sadržaja, ali što se ti sadržaji dublje negiraju, to ih više imamo u katastrofama, epidemijama, ratovima i drugim pošastima nacionalizmima koji danas cvjetaju.“Prava misterija se ne ponaša tajanstveno ili tajnovito; govori tajnim jezikom, opisuje se raznim slikama koje sve ukazuju na njegovu pravu prirodu. Ne govorim o tajni koju netko osobno čuva, sa sadržajem koji je poznat njezinom posjedniku, već o misteriju, stvari ili okolnosti koja je “tajna”, tj. poznata samo kroz nejasne nagovještaje, ali suštinski nepoznata. Prava priroda materije bila je nepoznata alkemičaru: znao ju je samo u naznakama. Nastojeći ga istražiti, projicirao je nesvjesno u tamu materije kako bi ga osvijetlio. Kako bi objasnio misterij materije, projicirao je još jedan misterij – svoju vlastitu psihičku pozadinu – u ono što je trebalo objasniti: Obscurum per obscurius, ignotum per ignotius! Ovaj postupak, naravno, nije bio namjeran; to je bila nehotična pojava.”
― C.G. Jung,
Alkemičar je zapravo projicirao proces razvoja na kemijske elemente i simbole i na taj način pokušao razviti sebe. “Tek sam otkrićem alkemije jasno shvatio da je nesvjesno proces i da odnos ega s nesvjesnim i njegovim sadržajem pokreće evoluciju, točnije, pravu metamorfozu psihe.” Jung
Spoznaja kao put u kojem osvjetljavamo djelove sebe otrkiva nam čudo u kojem mijenjamo ujedno i svijet gdje ono nerješivo postaje rješivo. Ovaj proces je nagrada vijagavog labirinta spoznaje, ali ta nagrada više nije važna, ona je samo potvrda da ste na pravom putu.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
