Zdravstveni sustav je opsjednut mišlju da medicina može izliječiti sve, a da psiha ne utječe na bolest. Poznata nam je nacistička rečenica: “Radimo to za vaše dobro”, ustvari, ona štiti svoj interes kao što je to prije radila religija. Ona govori o velikom tatici koji nas štiti, a nas ostale stavlja u poziciju maloumnih i bespomoćnih ljudi kojima treba neprestano nametati grižnju savjesti svaki dan kako bi što dublje psihički oštetili osobu i uvjerili u mantru koje društvo stalno ponavlja: loša si osoba jer ne slijediš pravila. To je život u kojem je medicina stavljena u superiornu poziciju u smislu da ona razumije sva znanja svijeta i da zna bolje od svih ostalih, što je zapravo model totalitarizma. Poznato je u nedavnoj povijesti kako su završavali liječnici, psihijatri ili psihoterapeuti koji su mislili drugačije.
Zdravlje, kako ga medicina želi prezentirati jest da ona ima spasonosni karakter, tj. oslanja se na arhetip SPASITELJA. Dakle, ona je religiozna i prodaje nam ideologiju posjedovanja Svetog grala ili besmrtnosti. Upravo igrajući na kartu svemoći i posjedovanja svetog grala tj., to je medicina, igra se s moćnim uvjerenjem, stavljajući ljude u vjerski inferioran položaj u kojem liječnik ili svećenik stoji u nadmoći nad čovjekom koji ne zna ništa o kompliciranim klasifikacijama bolesti. Slavoj Žižek filozof je taj oblik nasilja zvao simbiličkim nasiljem koje se odvija pod egidom stvaranja privatnog jezika ili stvaranja klasnog društva koje ponižava one koji ne znaju taj jezik.
Obično se ljudi boje raspravljati o bolestima jer medicina liječi mnoge ljude, ali kako je rekao Žižek, ako želimo vidjeti stvari kakve jesu, moramo se maknuti od ucjenjivačkog karaktera, u ovom slučaju vjere u veliku moć medicine koja preuveličava svoje uspjehe i rijetko spominje jatrogene bolesti ili bolesti uzrokovane liječenjem same medicine.
Potpuno se podcjenjuje snaga psihe, odnosno ne priznaje se utjecaj emocija na bolesti. Brišu se tisuće godina istočnjačke filozofije koja uzrok bolesti traži u psihi. Na primjer, vjerovanje da će uzrok nestati ako uzmemo lijek protiv bolesti, znamo da se medicina se ne bavi uzorkom, ne podcjenjujući, pritom sva dostignuća medicine, ovdje govorimo o intelektualnom stavu medicine na kojem počiva. Dakle, svaki drugi oblik liječenja medicina stigmatizira i optužuje jer se ne koristi metodom kako ona liječi proglašava svoj pristup apsolutnim.
Privatni jezik prirodnih znanosti je uzdignut na državnu razinu i brani se ušutkavanjem i ismijavanjem ljudi, te tako pokazuje svu bijedu današnjeg sustava ili potpunu istu ideologiju srednjeg vijeka. Takav mentalni sklop ne želi prepoznati duševnu razinu i ne pokušava surađivati s drugim sustavima koji postoje tisućama godina. Znanost može biti znanost samo ako surađuje, ako to ne čini, onda je ideologija.
Ako pogledamo istočnjačku filozofiju ili Jungovu psihoterapiju, bolest je posljedica, a ne uzrok. Kvantna fizika je dokazala utjecaj subjekta na objekt, a takav pristup bolesti daje nam širi kontekst pristupa problemu, gdje čovjek posjeduje i duhovnu komponentu.
Ogroman je broj takvih primjera izliječenih duhovnom metodom što bi otvorilo alternativna rješenja i rasteretila preopterečeni zdrastveni sustav. Ono što predstavlja problem u liječenju bolesti je kompleksnost emocija koje se generacijski prenose na djecu, zbog čega se neke bolesti teško liječe jer imaju dužu povijest problema.
Bez takvog pristupa medicina neće imati veće rezultate i bit će zatočenica farmaceutskih lobija, o čemu ćemo kroz korupcijske afere i dalje čitati u novinama. Ako medicina želi biti cijenjena, onda mora napustiti spomenutu ideologiju i početi surađivati, za početak s psihoterapijom ako joj je teško prihvatiti jogu, ayurvedu meditaciju i druge alternativne pristupe.
Nikola Žuvela
