Kao što smo vidjeli u prošlom članku, problem današnjeg kolapsa društva, epidemije i ekološke katastrofe uzrokovan je odbacivanjem Sjene. Mi smo društvo koje je odbačenu Sjenu pretvorilo u stroj za uništavanje prirode i emotivnih odnosa. Čovjek zaboravlja da je evolucija počela kada su grupe počele surađivati i tako smo se odvojili od životinja. Da bismo razumjeli Sjenku ili tamnu stranu, moramo vidjeti kako je postojala u religioznosti.
Prema Jungu: U vrijeme kada se razvijala kršćanska doktrina, kultura helenističkog svijeta bila je otvorena svim vrstama ideja, uključujući gnosticizam i manihejizam, koji su učili o bogu dobra/svjetla i bogu zla/tame. Rani crkveni teolozi pobunili su se protiv tih utjecaja, proglašavajući sva takva dualistička učenja herezom, a zatim su previdjeli izvor zla u svijetu, ali ne u Bogu nego u čovjeku. Zato danas nalazimo sve više knjiga koje odgovaraju na pitanje “Ako je Bog dobar, kako to da … [dogodila se neka tragedija, bolest, katastrofa? Tko kaže da zlo u svijetu u kojem živimo nije stvarno? Zlo je užasno stvarno” za svakog pojedinca. Osobno mi je teško povjerovati da ideja o privatio boni (nedostatak dobra – sv. Toma Akvinski) još drži vodu. U psihoterapiji to nazivamo autonomnim dijelom osobnosti, kao da je u čovjeku se budi „životinja” kao druga strana libida” Sjena je „… onaj dio psihe koji nije asimiliran u svijest…“ Problem je što danas čovjek živi tu nesvjesnu sliku uništavajući planet, nema povjerenja u odnose i život je sveo na površno uživanje i taj se aspekt prirode ne prepoznaje. Primjerice, Shiva kao princip pojavljuje se kao Bog koji stvara i uništava. Kada taj princip prenesemo na čovjeka onda jasno je da je u nama nužno razumjeti djelovanje te dvije sile i pronaći im mjesto u svom životu te ih pokušati uočiti i priznati.
Sjenu ili Lucifera u astrologiji zovemo Saturn, koji uzrokuje ozbiljne probleme, kako kaže Jung: „uzrokuje neugodne nezgode, nesporazume, pa čak i smrti. Uvijek sije sjeme pogreške, iskorištavajući naše slabosti, zavodeći. On je tamo gdje se štuje moć, sije “nemir i svađu, šalje demonske snove, pomutnju, kaos, krajnju krutost koja isključuje mogućnost rasta i promjene”.
Ako se vratimo na mit o Epimeteju, što je važno vidjeti kako nastaje ta tama i koji su čelnici današnje znanosti koji se oslanjaju na tamu u nama: „Epitemej je pomogao svom bratu Prometeju u stvaranju ljudske rase. On je bio zadužen da novostvoreno životinjsko da pozitivne osobine, ali kada je došao do čovjeka, njih više nije bilo. Njegov brat je ukrao vatru i dao je čovjeku, a za to ga je Zeus kaznio i prikovao za stijenu. Vatra ili intelekt je ono svjetlo koje u rukama čovjeka postaje sredstvo stvaranja zemaljskih užitaka. Intelektom čovjek razvija maštu i intuiciju, gdje dobiva nemoguće iz čega proizlazi sve ono što nazivamo progresom i tehnologijom. Ako se okrenemo samo dobru, bit ćemo okruženi samo pravilima, a ono što nam je ružno, poput nacizma, seksista, terorista, silovatelja, postaje Sjena kao nešto strano što malo po malo počinje dominirati dobrom osobom na način da se neprestano osoba bori u sebi protiv te nevidljive sile koja uništava svijest. U modernom životu tu Sjenku možemo vidjeti u medicinskoj dijagnozi, recimo da smo dobili neizlječivu bolest. Ako prihvatimo dijagnozu, tada smo dopustili Sjeni da nas izjeda malo po malo.
Jung je u svojim terapijama vidio tu demonsku silu ili opsjednutost pacijenta iako je službena dijagnoza bila neuroza. Dakle, zato je njegov izraz često suprotan onome što trenutna psihoterapija tvrdi jer oni ne vide tu stvarnost koju meditanti i praktičari drugih tehnika koji su duboko ušli u ovaj proces lako vide. No, radi prihvaćanja njegove terapije i Jung počinje koristiti pojam kompleksa. Sve ono što hranimo u sebi zapravo je oblik koji ne vidimo u sebi i kojeg trebamo osvijestiti. U ovom slučaju ne prihvaća se funkcija svijesti intuicije i imaginacije. Neuroza upravo postaje potisnuta infuicija ili imaginacija tj., Sjena ili autonomni kompleks koji se ponaša opsesivno baš kao neka sila koja vlada čovjekom. Ipak, ako osoba prihvati maštu i intuiciju u svoj život, onda mu to može pomoći, kako u vezi tako i u poslu, te ga obogatiti u pozitivnom smislu. Čovjek ono nepoznato u sebi i ono što potiskuje stvara demonsko u sebi. Danas ne prihvaća samorazvoj, a Sjena u čovjeku postaje divlja, sklona samouništenju i uništavanju prirodnog staništa poput današnjeg vremena.
Prema Jungu: “Budući da niste svjesni da imate svoju Sjenku, proglašavate dio svoje osobnosti nepostojećim. Tada ulazite u carstvo nepostojećeg, koje se toliko povećava da poprima goleme razmjere. Kada ne priznate da imate takve kvalitete, jednostavno hranite vraga u sebi. Medicinskim jezikom, svaka kvaliteta u psihi predstavlja određenu energetsku vrijednost, a ako izjavite da energetska vrijednost ne postoji, pojavit će se vražje u nama kao kompenzacija.
Što će se dogoditi s budućnošću čovjeka? Treba znati da kada čovječanstvo dođe do kraja u jednom polaritetu, onda se taj polaritet okreće prema drugom. Ako smo došli do jednog kraja materijalizma, čovječanstvo će postupno početi prihvaćati duhovni polaritet, a pitanje je jesmo li dosegli taj kraj? Jung nas na upozorava: “Povijesni događaji našeg vremena naslikali su sliku kakva jest u čovjekovoj psihičkoj stvarnosti, u neizbrisivim bojama krvi i vatre i tako dali čovjeku objektivnu lekciju da on nikada neće moći zaboraviti. Ako ju je zaboravio, a to je veliko pitanje, onda je danas stekao dovoljno svijesti da može pratiti bijesni ritam đavla u sebi. Nada se da će čovjek uspjeti naučiti da ne troši kreativnost koju sada troši kako bi postigao materijalnu moć. Nažalost, svi pokušaji u tom smjeru izgledaju kao beskrvna utopija.”
Nikola Žuvela
Nova knjiga:
