Ono što film Match point, odnosno redatelj Woody Allen, vrlo dobro dramatizira jest pitanje sreće i nesreće, gdje nas hvata u mit naših predaka o zemaljskom raju i statusu, te pokušaj da se pokaže kako je imati sreću kao odlučujući faktor u životu. Triler i drama ovog filma jednostavan su oblik pitanja izbora između ljubavi i statusa. Film u prvi plan stavlja antijunaka, mladog bivšeg profesionalnog tenisača Chrisa Wiltona, koji se uspinje na društvenoj ljestvici ženidbom s mladom bogatašicom Chloe. Redatelj odabire London kao najbolji primjer statusnog simbola, prikaz plemića i kraljevske obitelji.
Nakon što upozna zaručnicu Chloeinog brata Toma, Amerikanku Nolu, Chris će se morati odlučiti između prosperiteta i strasti te kako se riješiti jedne od djevojaka. Ovaj film kombinira nekoliko stvari, strast, neuzvraćenu ljubav, status, koji je zapravo sreća i konačno kompleks moći protiv kojeg je većina čovječanstva slaba. Uništavanje planeta događa se danas upravo zbog kompleksa moći, inferiornosti čovjeka koji se divi svom statusu i nastavlja dalje bez obzira na posljedice. Koliko god glavni lik bio negativan, on utjelovljuje kolektivnu Sjenu. Glavni lik prikazuje tužnog antijunaka naše civilizacije. Iako većina ljudi ne bi prošla tako dobro kao antijunak, W. Allen se s ovom temom poigrava na suptilan način, gdje za većinu gledatelja projekcija ide u smjeru zabranjene ljubavi, a malo tko primjećuje tu snažnu Sjenu ili tamu utjelovljenu u samim temeljima civilizacije. Stoga, film govori o tome da ljudi u velikoj većini slučajeva biraju status koji ne znači samo bogato se udati, već je umrežen kroz mnoge nevidljive veze. Ta mreža statusa sprječava ljubav i duboko je ukorijenjena u načinu života. Chris, glavni lik, suočen je s konfliktom između svojih ambicija (status, bogatstvo) i emocionalnih potreba (strast prema Noli). Njegova odluka da ubije Nolu i njezinu susjedu dramatičan je primjer kako ljudi koriste racionalizacije kako bi smanjili disonancu između svog postupka i samopoštovanja. On opravdava ubojstvo kao “nužno” za očuvanje svog života kakav želi, što odražava Freudovsku ideju racionalizacije kao obrane ega. Film naglašava ulogu slučajnosti (npr. teniska loptica koja odskoči od mreže), što može biti interpretirano kao projekcija Chrisove paranoje i osjećaja nemogućnosti kontrole. Iako on naizgled ima sreće (preživljava zbog slučajnosti), ta ista sreća postaje izvor njegove psihičke torture – može li zauvijek izbjeći osvetu sudbine?
Dilema u kojoj se glavni lik našao i odabrao svoj status ne znači da je Nola u tome nevina. Poput mnogih ljudi, kada dožive određene obiteljske traume, bira veze koje nose opasnost. Koncept veze često je nemoguć za takve ljude i ne nalaze ga u jednostavnim razmjenama ljubavi. Zajedno utjelovljuju kompleks inferiornosti koji je kolektivan i toliko prijemčiv prema ljudima koji opsesivno štuju uspjeh, ali na inferioran način, podcjenjujući sebe do krajnosti. Put ljubavi je izlaz iz blata kolektivnog samokažnjavanja i pokušaj individualnog razumijevanja sebe, odvojeno od kolektivnih programa koji su puni podcjenjivanja, kao i mnogih zakona koji su puni klauzula koje guše čovječanstvo. Izlazak iz takvih ljudskih podcjenjujućih odnosa za ljude predstavlja strah i povratak jednostavnim postulatima u kojima vlada status, oslobađajući čovjeka od naizgled svega, ali ovaj film pokazuje da na kraju uvijek završava nekom tragedijom. Budući da ljudi još uvijek žive u uvjerenju da nemaju utjecaja na ono što se događa oko njih, savršeno osmišljen zlatni kavez u kojem se sanja o statusu najbolji je odgovor, što nas vraća na zaključak: ako nemate sreće, kao da vam je cijeli život neuspjeh. Film kritizira licemjerje više klase koja Chrisa prihvaća samo dok se pridržava njezinih pravila. Psihološki, to pokazuje kako društveni status može biti jači od moralnih načela – ljudi će tolerirati nemoral ako im odgovara. Kroz Chrisovu priču, Allen implicira da je život besmislen bez sreće, ali i da je sreća često nasumična. Chrisova praznina nakon što postigne sve što je želio (novac, obitelj) podsjeća na egzistencijalnu anksioznost – što je smisao ako je sve osuđeno na propast? Film prikazuje arhetipski sukob između Apolona (razum, red) i Dioniza (strast, kaos). Chrisova tragedija je što ne može integrirati ta dva dijela sebe, što rezultira destruktivnim ponašanjem. Iako film ima svoju radnju, iščitavanje dublje podloge filma koji predstvlja našu svakodnevicu u kojoj ljudi teže statusu pokazuje prazninu takvog života. Match Point nije samo priča o ljubavi i izdaji, već i mračno psihološko istraživanje ljudske prirode. W. Allen sugerira da je moral često luksuz koji si možemo priuštiti samo kad nam sudbina dopusti – što je u kontrastu s našom iluzijom o pravednom svijetu.
Nikola Žuvela
