C.G. Jung je smatrao da smo suočeni sa stvaranjem velikih razlika u našoj svijesti, gdje smo izgubili vezu s instinktima. Ono što je potrebno civilizaciji ili koji je njen zadatak jest pronači novu “interpretaciju” svijeta primjereno sadašnjoj fazi života u kojoj se nalazimo. Mi smo napustili prošlost i simbole prošlosti i mislimo da tako možemo živjeti. Često kad to spomenem na konzultaciji, ljudi tu interpretaciju povezuju s tradicijom, a radi se o povezivanju sa svojim psihičkim organima. Danas ljudi nemaju mišljenje o ničemu i relativiziraju puno toga, ili su religijski fanatici gsje su povezani s nekim ortodoksnim učenjem. Zbog nepovezivanja s prošlosti koje postoji u nama, kroz arhetipove sa životom sadašnjosti i navikama koje živimo, manifestirala  se prijetnja jer smo pali u vlastiti ponor. Svijest bespomočno preuzima sve sugestije koje dobiva od drugih i u praksi postajemo podložni psihičkim epidemijama. Pusti se neka ideja u eter ljudi o njoj se svađaju, nakon toga im se pusti druga vijest, ništa ne mogu primiti iz sebe.

Naša je kultura podlegla psihičkoj epidemiji narcizma (otuđenja od Jastva) koja se jednostavno nastavlja, prenoseći se iz generacije u generaciju.

U industrijskom dobu počeli smo koristiti volju, civilizirana svijest čovjeka postajala je sve više i višĺpe odvojena od korijena i jednostrana. Ženski princip koji vlada nesvjesnim ne dolazi do čovjeka i ljudi ga doživljaju kao carstvo malog djeteta. Zato je velika pomama za filmovima ili serijama poput Game of thrones i dr. Ljudi ne mogu vidjeti zašto dolazi do te fascinacije, ali nesvjesno govori kroz bajke.

Našom zapadnjačkom kulturom dominira muški princip s naglaskom na napretku, izbjegava sve što može nalikovati regresivnom pokretu ili tradiciji, pa čak i meditacija podsjeća na tradiciju. Jungova teorija psihe temelji se na ideji da svijest nastaje iz nesvjesnog, a ona je ženskog predznaka, prepuna instikata i zenstvenosti. Kako smo rekli prema ovom racionalnom svjesnom aspektu razvoja, nastala je prevelika neravnoteža između muškog i ženskog principa. Sada smo doista odvojeni od nesvjesnog i jedino s njime komuniciramo kroz sadašnju situaciju gdje o nesvjesnom govorimo kroz pojmove bakterije, virusi, stanice raka i dr.

Carl Jung govori da naša prošlost i dalje postoji u nama (nesvjesna psiha koja obuhvaća našu subjektivnu prirodu emocija, tjelesnih senzacija, opažanja i slika) i da trebamo pronaći način da povežemo život prošlosti sa životom sadašnjosti . Ako to ne učinimo, nastaje svijest bez korijena koja više nije orijentirana na prošlost. Takav je obrazovni sustav i tako se ponaša civilizacija ortodoksno naspram ovog sadržaja, a nesvjesno se ponaša uvijek kao bumerang.

To je ustvari stanje bez svijesti, bez korijena, bez osjećaja za sebe i zovemo ga narcističkim poremećajem. Tako ljudi postaju plijen svakojakim prijedlozima izvan sebe o tome što opažamo, što doživljavamo, sto osjećamo, kako bismo trebali reagirati i sto želimo. Pogledajte ovu zadnju rečenicu i vidjet čete kako dobijate inpute što bi trebali osjećati, što su ciljevi i da se vaši ciljevi ne razlikuju puno od onoga što se propagira izvana.

Prema Jungu, čini se da “nova interpretacija primjerena ovoj fazi diferencijacije svijesti” mora uključivati povezivanje postojećeg stanja diferencijacije (muških aspekata) s prošlošću (aspekti ženskog carstva i stanja ranog djetinjstva). Do ovog bi povezivanja došlo samo ako uspijemo nadvladati sklonost sve većoj visini svijesti i usudimo se okrenuti prema dubokom i zamračenom carstvu nesvjesnog.

Potiskivanje iracionalnog ženskog carstva od strane patrijarhalne kulture, rezultirala je našom trenutnom psihičkom epidemijom narcizma – kulturom koja rađa prazninu i bezdušnost. Trenutno se nalazimo usred psihičke epidemije koja je postala fizička. Za sada učimo o nesvjesnoj stvarnosti kroz vanjske događaje. Kako je rekao Jung: “Zapravo, postaje sve očiglednije da nisu glad, zemljotresi, mikrobi, rak, problem je čovjek najveća opasnost za čovjeka, iz jednostavnog razloga što nema odgovarajuću zaštitu od psihičkih epidemija, koje su beskrajno razornije od najgorih prirodnih katastrofa. Vrhovna opasnost koja prijeti pojedincima kao i cijelim narodima je psihička opasnost. Razum se pokazao potpuno nemočnim, upravo zato što njegovi argumenti utječu samo na svjesni um, a ne na nesvjesno. Najveća opasnost od svih dolazi od masa kod kojih se nesvjesnost povećava, a razumnost svjesnog uma guši. Svaka organizacija mase predstavlja latentnu opasnost, koliko i gomila dinamita. Stoga je u najvećem stupnju poželjno da se iri znanje psihologije kako bi muškarci mogli razumjeti izvor najvećih opasnosti koje im prijete. Nacije ne mogu se dugoročno obraniti od strašnih katastrofa modernog rata. Umjesto toga, moraju prepoznati ona psihička stanja pod kojima nesvjesno [nalik tsunamiju] probije nasipe svijesti i nadvladava ga.”

Danas tu situaciju imamo. Stoga, “ne možemo si više priuštiti potcjenjivanje važnosti psihičkog u svjetskim zbivanjima.

Kad kolektivno padnemo u strah, ljudi postaju lako izmanipulirani i kontrolirani od strane vođa koji su sami postali plijen Sjene ili tamne strane. Jednom kad emocije poput straha dosegnu određenu razinu Jung kaže “… prestaje mogućnost razuma da ima bilo kakav učinak, a njegovo mjesto zauzimaju parole i mašte želje. To će reći, svojevrsni rezultati kolektivnog posjedovanja koji se brzo razvija u psihičku epidemiju.”

Kolektivna psihoza u kojoj živimo je zatvoreni sustav, Što znači da nije otvoren za povratne informacije iz ‘stvarnog’ svijeta.  Danas ljudi ne razumiju i ne vide što se ustvari događa i koliko su udaljeni od svoje prirode. Pojedinci će pronaći izlaz iz ove situacije,  ako se stvori kritična masa ona će povući ostatak društva i tada bi nastupila promjena. No, to je moja optimistična pretpostavka, koja i nije toliko bitna jer ako maknemo pojam vremena, sve ljude čeka unutrašnji rast i postepeno napuštanja dječjih stavova i emocionalno odrastanje koje donosi sposobnost za ljubav.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/fusion_text][/two_third]