Razgovor s unutarnjom Animom zadatak je muškarca u asimilaciji svojih osjećaja i odnosa sa ženom. Evo jednog odlomka nepoznatog muškarca:
– Cijelo ljeto kao da si nestala, kupao sam se u sreći i Suncu, veselo, ali nedostajao mi je tvoj dodir i inspiracija.
Pogledaj nebo u kojem nema odsjaja mora, tako i muškarac bez duše nema mogućnosti vidjeti dane sadržaje nepoznatog otoka ljubavi.
Nekako život bez poetičnosti bio bi dosadni zagrobni život.
Nekako bi trebalo da se probudiš sanjalice, dječak koji gleda odraz može li dugo živjeti na oblaku sreće?
Da, kada sam tebe još gledao u drugim ženama bio sam u oblaku, neprestano sam dobivao odbijanje, nisam htio vidjeti da su one nosile zemlju, želju za sigurnom ženom, bila je to ujedno odbijajuća majka.
Pogledaj ljubav koja je ostala iza tebe avet, Darija je tvoja još uvijek bol kojoj ne dopušta da ode, hrani se njome, odbija napustiti sjetu. Hraniš se njome, ali uzmi stvarni osjećaj, a ne oblik, pretvori tu odbačenu kreativnost da blista na obzoru koji pogled ne može dostići
Zašto me muči sa Darijom tko je ona, razgovarali smo o tome prije 16 godina, zvao sam te i pitao što je skriveno u njoj. Prije par godina sanjao sam nju kao kraljicu koja me prihvaća, gdje je ona nestala?
Gledaš ali ne vidiš oblake sanjalačke, spusti se iz misli dole i vjeruj, ne u projekciju nego u ono što ona nosi.
Ako je sada zamislim ona je nosilac gracioznosti, držanja koje liječe, granice koje mi nedostaju.
Ona je bila tvoje sjećanje, bila je prijateljica duše i pokretača onog dobrog i onog lošeg. Budi se s njome i tvoja duša.
Ali fali njezinosti, kao što je nestala…
Da, zanimljivo ali, želimo one koji nas neispunjavaju, od njih tražimo nježnost..
Izgleda da onda tražimo samo ono sanjalačko, a ništa stvarno?
Tako nekako.
Misliš li da je moje djelovanje pomalo promašeno?
Mislite li da postoje kategorije osim u ovome svijetu? Ostaje na nivou sljedbe, a ne izvora. Kada zamislite izvor u sebi što osjećate? Osjećam toplinu i prihvaćenost kao da izvor liječi moje donje djelo. Zašto se stalno vraća Danijela, netko tko me je odbacio i odbačeno se vraća?
Tako je odbacio si taj dio sebe. Ali to je Äōista ovisnost i ono Å¡to me je povrijedilo i držalo na dnu. Ona je ono što sve proživljavaju moji klijenti i od toga se ne miču.
Da, ali iracionalno i ono neukrotivo te privlači, to je dubina duše ili duh dubine. Kao da me sidro vuče prema toj dubini koja me odredila i usmjerila ovdje gdje jesam. Izašao sam kao novi, stari dio je umro, naivan, koji je mislio da je pun ljubavi, ali u praksi nije pronašao ono što je mislio da jest. Možeš li mi reći što je onda stvarno? Ljubav je za one koji napuštaju ovo sada i hodaju po pustinji kako bi ostavili sve za sobom. Sve staro mora umrijeti, otkriti nove putove jer tamo ljubav jest. Ovdje na ovom svijetu ljubav je odbačena. Ostavi svoju duÅ¡u na tom izvoru i znti ÄeÅ¡ Å¡to ti govorim. Gdje me vodiš Animo?
Tamo unutra svaki korak će ti se isplatiti, ne smije biti na njemu ni trunke tuđeg, ovdje je sveto mjesto samo za dvoje koje postaje jedno.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut