Kako bi objasnili primjer našeg odrastanja ili zašto nam se događaju loše veze u narcističkoj fazi odrastanja koju moramo napustiti evo jednog primjera. Ana je nakon duge veze prekinula s Kristijanom, mislila je da je tu kraj njezinim problemima i da je sve loše iza nje. Mislila je da je okrenula novu ploču, ali kada je rana prekida zacijelila pokušala je obnoviti osjećaj s novom vezom koja je imala isti obrazac.
Zaljubljivanje je potraga za ponovnim povezivanjem s djetinjstvom ispunjeno nadama i očekivanjima nadrealne priče o ljubavi. Statistički podaci pokazuju da je na Zapadu narcisoidnost skočila s četrdeset na sedamdeset posto. Mladi danas teško ostvaruju dugu vezu, imaju seksualne “prijatelje”, a statistički su puno depresivniji i skloniji suicidu.
Kad odrastemo, prvo smo emotivno zaljubljeni u sebe i taj dojam tražimo u partnerskom odnosu. Kada se u vezi razočaramo, tada se probudimo i buđenje bi se trebalo nastaviti potragom viđenja zašto projiciram, a u stvarnosti ne volim. Većina ima osjećaj da im život nije dao ljubav, a u stvarnosti nisu sposobni za razmjenu, jer Narcis želi samo sebe i svoj otisak sebe u drugome, ako ga ne dobije zamjera i osvećuje se. Jedna žena javno govori kako žene ne cijene slabe partnere u ljubavi, ali ona govori u množini, ona vidi ljubav kroz množinu, kao da svi tako osjećaju i vide ljubav, generalizira, ali oni koji generaliziraju ustvari ne vide sadržaj ljubavi, niti će ga vidjeti jer da bi se to moglo, potrebno je vidjeti od kojih projekcija smo sastavljeni, odnosno tako uočavamo onu osobu koju nam je potrebna za ljubav, onda voliš ono što je stvarno i što je odlazi jer vas vezuje onaj najintimniji dio osobnosti.
Kada se ljudi razočaraju u veze, kažu: “Ne zanimaju me više veze.” Takav stav ima posljedice. Kako to izgleda u stvarnosti? Sanja je prekinula vezu jer mu je kroz život pomagala, a kad je on uspio, kao da je izgubio interes za nju. Sanja ne vidi da je ona Spasitelj, kao iz spašavanja može nastati ljubav? Spasitelj je uloga ili arhetip, a ne osobnost i kvaliteta kojom ona zrači. Dakle, to je jedan oblik zaljubljenosti u ono što ja vidim da ljubav jest, njen dečko samo igra ulogu, koju, kada prekine, ona kaže da je nestala ljubav, ustvari, mi smo samo u odnosima sudionici u kojoj igramo ulogu sve dok traje narcisoidni ples.
Narcisoidno ponašanje promatramo svaki dan. U trgovini kada čekamo u redu, na šalteru ili negdje drugdje. Narcizam kao virus se širi društvom i utječe na sve, od institucija do odnosa. Zbog narcisoidnosti ne smijete postavljati bitna pitanja jer Narcis kažnjava ako nije po njegovom.
Vratimo li se Ani s početka priče, teško je pristupiti jednodimenzionalno i reći: sada trebaš promijeniti način razmišljanja u kojem je poželjno prihvatiti zašto si izabrala Kristijana, jer se loše ponašao. Obje osobe reflektiraju narcizam, jedan je aktivni drugi je pasivni. Ovo stanje govori i nešto dublje o ljudima, osim narcisoidnosti, otkrivamo da u dubini duše ljudi nemaju razvijen svjetonazor, nemaju svoje mišljenje o mnogim stvarima oko sebe. Vidjeti sebe, npr. zašto slušamo baš tu glazbu, zašto izlazimo na to određeno mjesto, kakvog su karaktera naši prijatelji, što čitamo, koliko radimo s ostalim dijelovima naše osobnosti od emocionalne osobnosti, kakvi smo u praktičnom svijetu, ili kakvi smo u dijalogu, dobar je početak viđenja gdje sam u samoj stvarnosti i kako onda ta osoba može voljeti. Kada otkrijemo najslabije dijelove sebe, onda vidimo da su se partneri samo skrivali u tim najtamnijim i najtamnijim dijelovima nas samih.
Polako dolazimo do činjenice da su odnosi dublja priča neostvarenog odnosa sa samim sobom, sa stvarnim životom iznutra koji je drugačiji od svega poznatog što se dotad živjelo i otkriva površnost onog vanjskog. Tada dolazimo do činjenice da Ono što se voljelo u početku je bio narcizam, nismo bili sposobni za ljubav i zato su veze krenule u krivom smjeru. U cijelom procesu polako nestaju mnogi ljudi iz našeg okruženja, svjetonazor je mijenja, a problemi od prije više nisu kakvi su bili na početku. Samoću i kontemplaciju prihvaćamo kao prijatelja koja nas može naučiti voljeti i prihvatiti sami sebe.

Nikola Žuvela