Često se bunimo i govorimo da su nas korporacije preuzele iako mi njima upravljamo. Recimo, hranu malo kada uzimamo sa malih farmi, već kupujemo korporacijsku hranu. Nema u tome ništa loše, ali zar nekada u razgovoru ne spominjemo ljude koji rade u tim korporacijama, odnosno doslovne robove koji proizvode hranu koju jedemo. Kroz hranu dobivamo emocije i onih koji nam je daju, a ništa na ovome svijetu ne može postojati a da mi nismo da li pristanak, odnosno da sami svojim navikama ne podržavamo taj sustav. Čovjek misli da je bespomoćan, ali sve se proizvodi na temelju naših navika.
Jednom sam pokušao organizirati kupovanje namjernica iz Zagorja. Pitao sam poznanike da li žele da jednom tjedno organiziramo takvu kupovinu i deset ljudi me odbilo, a jedna osoba je bila donekle zainteresirana. Dakle, tko podržava sustav nego mi sami.
To što su nas korporacije uvjerile da smo bespomoćni dovoljno govori o nama samima. Ako hrana dobiva tako otuđenu energiju onda i mi postajemo otuđeni.
Ne smijemo bježati od toga da smo mi svjesni otuÄ‘enosti, odnosno duboko u sebi znamo za taj osjećaj, ali iz opijenosti samim sobom i razmiÅ¡ljanju o ugaÄ‘anju samom sebi nemamo svjesnost o drugima, o tome da naÅ¡e navike stvaraju sav kaos koji je oko nas i da onda zbog tih navika proizvodimo ratove jer tako nastaje borba za resurse. Ljudi se Äesto smiju ovoj konstataciji, ali ti koji se smiju Äesto ih vidite kako su zarobljeni sustavom i kako najviÅ¡e pate, odnosno kada doÄ‘u ovakve krize oni su najviÅ¡e pogoÄ‘eni situacijom, a ljudi koji su svjesni Äinjenica malo kada bivaju pogoÄ‘eni ovim promjenama, a ako se i dogode lagano ih savladavaju. Životna filozofija nije kako bi ljudi rekli laprdanje u popodnevnim satima, već mogućnost stvarnih promjena, ali to bi znaÄilo da ljudi misle, a to je već zahtijevanje da ljudi poÄnu razmiÅ¡ljati na temelju Äinjenica. Mi živimo moto: Å to će mi Äinjenice? Opsjednut sam samim sobom, Å¡to nam je morao reći Freud.
Sve ovo možemo provjeriti, pogledati, raspitati se o svakom poduzeću, odnosno ulazak u EU i predstavljanja iste kao straÅ¡ne babaroge, nema veze sa stvarnošću. Da ljudi mijenjaju svoje navike i da su okrenuti malim ljudima Å¡to bi tu korporacije mogle? ÄŒovjek ne može vidjeti malog Äovjeka, to vrijeÄ‘a njegov ego i njegovu religije veliÄine. Mi kupujemo od istih tih da bi dobili dojam da smo veliki, zbog toga jer se osjećamo jadni unutar sebe i kupujemo lažni osjećaj pokuÅ¡avajući se svaki put prevariti. Osjećaj veliÄine koju dobivamo od korporacije, direktno ide na ugaÄ‘anje egu i zaboravljanju na samog Äovjeka koji se pored nas guÅ¡i u problemima, a mi govorimo: znaÅ¡ kriza je.Tko ju proizvodi? Da li smo se u krizi okrenuli malim ljudima, poljoprivrednicima koji su danas propali? Istu tu zemlju će preuzeti korporacije i onda ćemo jesti s iste te zemlje puno loÅ¡iju hranu.
Zapamtite, krizu proizvodimo mi sami, i dalje ne možemo vidjeti Äovjeka jer nas solidarnost i odnosi ne zanimaju samo naÅ¡ egoizam.