Indijski sustav yoge teško je prilagoditi Zapadnjaku jer on je površan Edip koji ne može prihvatiti odgovornost, točnije, on je poslušnik i kada zađete na Zapad tamo vidite ljude poslušnike bez svoga ja koji se klanjaju Super egu ili državi, on ne vidi cjelovistost ili Jastvo sačinjeno od suprotnosti koji se trebaju unutar duše izmiriti. Ukratko, on je uronjen u narscističku ideju da je on dobar, a zlo je iza zakona.  Moderni Zapadnjak misli da je poznavanje racionalnih koncepata, apstraktnih misaonih modela, jedino poznato znanje, ali joga i drugi istočni koncepti mijanjaju zakonitosti tijela. S druge strane, Zapadnjak u svom nervoznom životu ne osjeća ni potrebu ni volju da smiri svoju nemirnu i uznemirenu svijest. Zapadnjak se trudi promijeniti svijet, osvojiti prirodu i revolucionarizirati društvo, češće se vodi svojim porivima i željama nego što želi promijeniti sebe i nadvladati svoje porive. Troši vrijeme mijenjajući situaciju ispred sebe, ali ništa ne čini da promijeni sebe. On odlazi na izbore i misli da nešto mijenja, a obično bira gore opcije koje su uvukle većinu zemlja Zapada u dugove koje smo nedavno svi osjetili inflacijom. Zapadnjak ne vidi da bira nekog tko umjesto njega ostvarivao želju i da njegove želje stvaraju dugove.
Tehnološko i potrošačko društvo ne potiče majstorstvo, nego umnažanje želja i poriva. Kad je nastala kriza, ljudi su najviše reagirali jer im je prekinut svjetonazor u kojem više ne mogu svoj život temeljiti na potrošnji,  ne mogu se nositi sa stvarnim problemima. Profit na tržištu ne ostvaruju smireni i samozadovoljni, već oni koji traže zadovoljstvo u vanjskom obilju, nezasitni su i opsjednuti mnoštvom želja. Nažalost, želje su vođene dužnošću našeg Nad-ja ili očinske figure koja kaže: ako zadovoljiš želju, imat ćeš moć. To je zamka u koju su svi uhvaćeni i zbog koje je većina osuđena na patnju. Problem koji samo naizgled izgleda jednostavan krije najdublje znanje u kojem je iskustvo neizostavan element preko kojeg većina filozofa olako prelazi.
Novozavjetni ili indijski tekstovi samo su naizgled jednostavni, u njima se krije duboka filozofija koja se oslanja na praksu, a takvu praksu Zapadna filozofija i znanost isključuje. Duša je nešto gotovo, kao i u odnosima ljudi pretpostavljaju da znaju što je ljubav, da ona dolazi samo zato jer si završio školu pa nešto znaš o sebi. Time Nietzsche s pravom tvrdi da je znanstveni pristup i pretvaranje stvarnosti u pojmove želja čovjeka za posjedovanjem, a posjedovanje samo po sebi nije potraga za istinom. Stoga je mistika sa svojim specifičnim jezikom nepravedno marginalizirana i zanemarena jer se u promišljanju služi simbolima i jezikom nesvjesnog. U racionalnom zaključku nema mjesta izreci „Blago siromasima duhom“, jer takva rečenica ruši navedeni način zaključivanja. Upravo je takva zagonetka potaknula mistike da otkriju značenje arhaičnog jezika koji je znanost naivno zaobišla upuštajući se u igru ​​teza i antiteza, isključujući mitove i uvjerenja koja je čovjek do tada njegovao. Na primjer, mistik ne odustaje od nelogičnosti koju nalazimo u simbolima, jer je nelogičnost ono što nismo apstrahirali, ono čega je mistika puna, a naše nerazumijevanje njene dubine, zbog općeprihvaćene logike u našem način razmišljanja, olako se služimo principom glasanja i galame tamo gdje se ne čuje glas razuma, odnosno nepravde koja je učinjena mitskom naslijeđu predaka, a kasnije i mistika. Jednostavnost kojom istočnjačka filozofija obiluje jest skup prethodnih spajanja suprotnosti u našoj prirodi koja je sačinjena of ko konflikta koji stvara napon života. Stoga, poznavanje istočnjačkih religija i filozofija donekle pomaže našem intelektu i intuiciji da te stvari razumijemo. Kao što znamo, to je zapadnjački način skrivanja vlastitog srca pod plaštom takozvane znanstvene spoznaje, s jedne strane, jer se zapadnjak boji znakova živog sudjelovanja, a s druge strane, jer razumijevanje duha Istoka moglo bi dovesti do iskustva koje bi se moralo shvatiti ozbiljno. Znanost mora služiti; griješi kad uzurpira prijestolje.
Znanost je oruđe zapadnog duha i njome se može otvoriti više vrata nego golim rukama. Istok nas uči drugačijem, dubljem razumijevanju onoga što se nalazi izvan života. Ovo drugo nam je malo poznato, više kao neka vrsta shematiziranog osjetljivog religioznog izričaja, zbog čega se ista “znanja” i mistika stavljaju pod navodnike, gurajući ih u sferu vjere ili čak praznovjerja.
To pokazuje nedostatak razumijevanja istočne ili mistične stvarnosti. Ne radi se o osjetljivim mističnim pretjeranim gotovo bolesno proročkim izjavama asketskih čudaka, već o praktičnim spoznajama genija koji nam ne daje razloga da ih podcjenjujemo.
Mi smo većinu stvari uvezli s Istoka, a Zapad pati od kompleksa Istoka jer je superiorniji u smislu duha i njegove kultivacije. Svatko tko je prakticirao yogu ili Chi gong, ili je meditirao, svjestan je koliko ovaj proces svima pokazuje koliko je potrebno kultivirati se i asimilirati mnoge emocije koje ne prepoznaje kao svoje već ih zapisuje vanjskim uvjetima. Spoznaja može započeti onog trenutka kada shvatimo da smo za sve što se događa oko nas u potpunosti sami odgovorni, jer to smo donijeli u sklopu svojih neriješenih sukoba, odnosno ovaj svijet služi upravo zato da nam postavlja uvjete kako riješiti problem.

Nikola Žuvela