Kada imamo problem, mi smo rastreseni i nemamo pažnju. Čovjek ustvari uopće nema pažnju, on je potpuno pod utjecajem vanjskih i nagonskih agensa koji mu potpuno pomučuju realno sagledavanje stvarnosti jer nema mogućnost mirnog sagledavanja problema i cjeline. Mi kada se u odnosu svađamo,  nismo svjesni da ustvari riječi koje izgovaramo  ustvari su onaj dio naše osobnosti koji ne vidimo u sebi i teško priznajemo da se radi o nama o sadržaju koji, kada ne priznajemo, onda se ODRIČEMO LJUBAVI.

Jedan učitelj je rekao da unošenje mirnog uma kroz meditaciju unosimo mir u svijet i takav um ne mogu poremetiti problemi kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, a u isto vrijeme smo fleksibilni i prijemčivi za lakoću sadašnjeg trenutka. Kako to izgleda u praksi? Primjerice, partner vas zanemaruje, pokušali ste pričati puno puta s njime i nije bilo nikakvih rezultata a onda nam naše stare predrasude govore da je partner kriv i da nešto ne valja s njime. Ne vidimo sebe i sigurno je da ćemo odgovoriti s ljutnjom ili tugom prebacujući svoju slijepoću na partnera, istodobno ne videći da u toj priči vidimo samo jednu stranu, ne vidimo da smo u tom trenutku potpuno slijepi za ljubav. To je prvi čin odbijanja ljubavi, ta svađa je najvažniji čin uvida kojeg smo prepustili vidjeti.

U toj situaciji možemo govoriti kroz ljutnju ukoliko je ona pozitivna i ne vrijeđa partnera, ali ako smo sabrani onda možemo reagirati smireno, sagledati cjelinu, okrenuti se sebi i vidjeti kako smo došli do te situacije, kako nismo vidjeli da smo i sami žrtve neslušanja i nemogućnosti da sagledavamo cjelinu. Kroz sabranost pažnje možemo vidjeti kako je emocija nastala i tako možemo sebi oprostiti, tako se ljutnja smanjuje i počinjem uvažavati kako svoje emocije tako i emocije partnera, odnosno vidim kako sam svojim ponašanjem izazvao njeno ignoriranje koje je došlo zbog mojih zamjeranja, nikada izgovorenih riječi, a uzrokovale su sadašnje stanje. Ako reagiramo uobičajeno, nema nam spasa jer će Anima ili Animus preuzeti kontrolu i mi vidimo samo nesvjesnu istinu a ne i emocije koje su spletom naše naivnosti i odbijanjem da se razvijemo dovele sebe do te situacije. Pošto sabranost svjedoči o tome što se događa u umu a da na to ne reagira, ova svjesnost nam omogućuje iskustvo stvari bez procjenjivanja ili komentiranja, bez vezivanja ili odupiranja njima.

Ono što mogu tvrditi da se neprestano ponavljaju obrasci u kojima se lažno želi prikazati propast veze, ali istodobno se ne prihvaća činjenica nedostatka sabranosti i viđenja kako se u odnosima istina lako zamagli. Ne može se stvarati ljubav ako ne postoji prihvaćanje istine, to je činjenica koja je upropastila mnoge veze, odnosno kako možemo izbaciti najdublje sfere našeg nesvjesnog iz ljubavi. Iako mislite da trebate prekinuti odnos morate znate da mnogi koji su to prije učinili nisu našli pravi razlog zašto to čine a to je zbog nemogućnosit viđenja mnogih detalja koji kroje istinu što predstavlja shvaćanje kako su emocije složene a to ih čini dubokim i prihvatljivim.

Nikola Žuvela

jytoish savjetnik i terapeut