[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Tuga je jedna od najzanimljivijih emocija. Ona unutar sebe ima široku paletu emocija i pogađa one najrazvijenije duše, kao i mlade duše koje tek uče živjeti u ovome svijetu nepostojanosti.

Tuga može biti teška u onom obliku kada nekog koga volimo izgubimo, ali može biti i dostojanstvena kada je osjetimo kroz melodiju, lijepi stih ili emocionalni susret. Ona nam je najpoznatija kod raskinutih veza jer nas podsjeća na našu neostvarenu idealnu sliku partnera, mitsku priču tragične ljubavi koja je potrebna svakom umjetniku koji se želi stvarati. Ona je početak stvaranja individualosti jedinog puta kojim čovjek može hodati. U muškarca to je Kralj Ribara, ranjena duša muškarca koji traži svoju ljubav da ispuni njegovu ranu.

Kroz tugu rastemo, odvajamo se od lažnih osjećaja i dublje sagledavamo ovaj svijet. Ipak, treba je uzimati u dozama jer ona zna biti otrovna pošto predstavlja neostvarenu želju, a većina želja na ovom svijetu je neostvarena jer mi ne živimo stvarni život, mi živimo u projekcijama stvarnosti. Uzimati tugu za stvaralački rad nešto je što nam može dati poticaja i svaki kreativni čovjek uzima je kako bi od nje učio, od poznate boginje tuge ili Anime. Žena pak uči u sebi od ranjenog Animusa ili ratnika kojeg pokušava spasiti. Mitske priče ili simboli koji žive u nama mogu nam pomoći da iz tih priča malo pomalo uzimamo dio iskustva koje oblikujemo u svoju životnu priču ili životnu ljubav. Što se čovjek više razvija to više spoznaje svoju ljubav unutar sebe. Zato kada čitate neko djelo o ljubavi svaki autor ju drugačije doživljava i jedan vam odgovara, drugi vam ne odgovara. Onaj autor koji ima slična iskustva koja su vaša njegova ćete više čitati, a onog koji vam ne odgovara njega ćete manje čitali ili čak kritizirati.

Na tom putu spoznaje nalazi se jedna zanimljiva emocija, a to je tuga. Tuga je nekada tako lijepa i tako slatka i tako duboka,  a ona to može biti jedino ako razumijete proces unutar sebe, ako ga ne razumijete, onda vas je želja povukla na dno, onda još uvijek sebe vidite kao idealno biće koje misli da može jako puno voljeti, ali vam to život nije dozvolio. Lijepa tuga je uživanje u njenim tonovima kroz koja šapuće o dolasku onog lijepog, onoga što otvara nadu. Njena toplina i govor postaju tako glasni kao grom koji otvara viziju života i ponovno nas čini živim. Ako ne poznajete tu tugu onda ona stara tuga koja kao kamen vuče na dno, ne ostavlja puno prostora i ona postaje noćna mora. Kreativna tuga čini nas potpunima, čini nas ljudima jer biti savršen je odveć odbojno pošto ne vidimo čovjeka sa svim njegovim slabostima i tako ostajemo daleko od ljudi. Kreativna tuga čini nas bližim ljudima i razvija u nama suosjećanje, ali ne sažaljenje. Čovjek nije jadan, on sanja i on želi i zbog neostvarenih želja je gladan, ali i tužan. No, razvijanjem sebe svaka emocija može biti viša.

Kreativna tuga nas je zadužila za sva ona lijepa djela u umjetnosti i obogatila je civilizaciju te nas učinila sposobnim na suživot koji u primitivnim obliku življenja nije bio moguć.  Svaki čovjek koji razumije proces razvoja dobro zna što znači ova tuga o kojoj se premalo govori jer pozitivno razmišljanje, sreća, savršeni ljudi okupirali su prostor i sakrili važnu komponentu samorazvoja.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik

[/two_third]