[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

U filmu Veliki Gatsby  vidimo sve ono Å¡to jedna ljubav želi postati, ali vanjski agens uvijek pokvari tu veliku ljubav. Ipak, cijeli zaplet se krije u jednom jako jednostavnom mitu ili vjerovanju Zapada u tragičnu ljubav. Kako je Jung rekao, Zapad je zapeo na ovoj stepenici ljubavi i nije se maknuo od ovog mita koji nije toliko karakterističan za druge kulture. Pogledajte kakve ljubavi slavimo, koje priče o odnosima su nam najpopularnije i vidjet ćete da su upravo ove ljubavi najviÅ¡e slavljene. Ljudi se kad – tad od tako velikih očekivanja u odnosima slome. Ta čovjekova potreba da je tuÄ‘a ljubav veća ili da je susjedova trava zelenija, pravilo je u odnosima kojima se bježi u formu kako bi se izbjegao sadržaj odnosa.

Great Gatsby je priča u kojoj se javlja siromaÅ¡ni, a onda bogati “princ” koji želi svoju dragu nazad. Nekako u tome i uspije, a onda dva tragična trenutka ljubavnu priču učine razočaravajućom. Ona mu se nije vratila, ostala je s mužem a onda je bio ubijen. Tako je moralo biti jer to je savrÅ¡eni alibi Zapada koji slavi bijeg od ljubavi i  glorificira da je sudbina htjela drugačije. Zapad uzdiže mit u kojem vjerujemo: Toliko ljubavi imam, a ne mogu je dati jer nisam srela ili sreo savrÅ¡enu mi se osobu.

Umjesto da sebe sagledam stvarno i shvatim kako je to bila ljubav prema idealnoj ili narcisoidnoj slici samoga sebe, radije bježim u glorificiranje sudbine koja je odredila tko će voljeti, a tko neće. Taj fantomski drugi koji je bez lica i kojeg fantomski iščekujemo i tako živimo u odnosu mašte i iluzije nam daje nadu i iskupljenje u kojem ne moramo razmišljati o tome da se u stvarnosti uopće ne dajem, ne slušam sugovornika osim kada moram drugome ispričati svoje jadi ili očekivanja.

Voljeti možemo, ali ta naša slatka laž u kojoj drugima bacamo prašinu u oči da nismo sreli pravu ili pravog, pokazuje da nisam sposobna/an voljeti. Ljubav je problematična za ego, za one koji su još duboko u zajednici dok oni koji su se osamostalili, žive svoj život, imaju svoje individualne navike, znaju da mogu voljeti jer su tokom života naučili da su umrli nekoliko puta i toliko se puta isto rodili. Takva osoba ako voli ona voli, a ako i nema momentalno partnera, nalazi ljubav u svakodnevnim trenucima, pogledu ili svojem djelovanju, svatko tko tako živi jednostavnu individualnost dijeli s onima koji razumiju taj proces. Svatko ima talent i poželjno ga je dijeliti s radošću drugima jer tako iskazuješ individualnost kao osnovu svake ljubavi.

Veliki Gatsby  je predivan mitološki film u kojem se možemo oduševljavati iznova tragičnoj ljubavi, kao dječjem i nevinom pogledu na ljubav koja nas uči idealima, ali nakon tog početnog ideala shvatite da ljubav pripada onima koji svaki dan sebe zagledaju nekoliko puta i suočavaju se sa svojom unutrašnjom slikom koja im otkriva da je put do ljubavi postepen i traži hrabrost i umijeće.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut.

[/two_third]