[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
ÄŒesto kada priÄamo, oÄekujemo da drugi potvrÄ‘uju naÅ¡a miÅ¡ljenja, a ona su bazirana na usporeÄ‘ivanju s drugima i već opće prihvaćenim druÅ¡tvenim miÅ¡ljenjima. Pristojnost je Äesto precijenjena, ona skriva u sebi puno žrtvenih stavova i druÅ¡tvenog preÅ¡ućivanja koja predstavljaju podržavanje zla. Primjer preÅ¡uÄivanja smo imali nedavno, gdje su krive odluke vlada uniÅ¡tile gospodrstvo, dobili smo inflaciju zbog Å¡tampanja novca, 150 posto rast suicida, pune psihijatrijske bolnice i ogroman broj umrlih zbog nelijeÄenja karcionima i ostalih bolesti Å¡to možemo iÅ¡Äitati na službenim stranicama zdrastvenog sustava. U odnosu Äujemo samo ono Å¡to ja želim i onda radimo radnje udovoljavanja partneru da to dobijemo Å¡to se Äesto ne dogaÄ‘a, a tako nadolaze problemi u odnosima. DruÅ¡tveno tu pojavu uopće ne primjećujemo i ne zovemo je potiskivanjem koje kasnije donosi psihosomatske bolesti.
Pristojni smo, kimamo glavom i mislimo da je to vrlina, a zapravo pristojnost nikada nije bila, niti će biti vrlina. PreÅ¡ućivanje ili pristojnost gdje imamo jedan stav i time guÅ¡imo sebe radi druÅ¡tvenih konvencija, na kraju zavrÅ¡i ili bolešću ili nekom gorom reakcijom. Kimanje glavom i preÅ¡ućivanje Äini nas slabim i nesposobnim za život i ne razumijemo da psiha svo potisnuto vraća u joÅ¡ gorem obliku.
Osim pristojnosti postoji joÅ¡ veća mana, a to je posluÅ¡nost. Stanley Milgram, psiholog sa sveuÄiliÅ¡ta Yale je 60-ih godina proÅ¡log stoljeća proveo niz eksperimenata s naglaskom na sukobu izmeÄ‘u posluÅ¡nosti, a koji su rezultirali potpunim slijeÄ‘enjem autoriteta Å¡to je vidljivo iz svakodnevnog života i kako mu se ljudi klanjaju. Prema Milgramu, fiziÄka prisutnost autoriteta dramatiÄno povećava pokornost, dok pojava pobunjenika smanjuje posluÅ¡nost. Većina ljudi za sebe smatra da su u mogućnosti nadvladati autoritet, ali za koga se odluÄuju ljudi u normalnim ili ekstremnim uvjetima? Za pobunjenika ili za autoritet? Naravno, ljudi se odluÄuju za autoritet ili za imago (sliku oca koju nosimo u sebi). Jung je ovu pojavu objasnio postojanjem kolektivne svijesti odnosno da mi nismo joÅ¡ doÅ¡li na razinu gdje postoje razvijeni pojedinci.
Ukratko, ako želite rjeÅ¡avati probleme, prvo provjerite vlastite stavove. Jesu li vaÅ¡a stajaliÅ¡ta prepuna pristojnosti i posluÅ¡nosti ili svoje zakljuÄke donosite na temelju svog iskustva i provjeravanja istinitosti onoga Å¡to vam nudi partner, druÅ¡tvo, poslodavac. Slika oca ili Animusa u Äovjeku je jaka i nesvjesna, a ako ne nalazimo uporiÅ¡te u sebi i svojim stavovima, trebamo barem biti svjesni toga da su takvi stavovi opasni ne samo za nas već i za zajednicu. Animus je autoritet koji nas u poÄetku razvoja osobnosti pritišće, ali kasnije donosi stvaranje vlastitih stavova i neovisnog Äovjeka kojem ne mogu upravljati stavovi drugih ljudi. Gotovo 99 posto ljudi nema razvijen svoj stav Å¡to dovoljno govori o ozbiljnosti ovog problema, odnosno velika većina ne može prepoznati problem. Ako imamo druÅ¡tvo koje ne prepoznaje problem, onda govorimo o niskom razvoju druÅ¡tva koje ovisi o nesvjesnom koje u pravilu uÄi kroz grube lekcije. Vrline ne rastu kroz posluÅ¡nost, one nastaju na razvijanju neovisnosti.
   Nikola Žuvela
