Kada potiskujete želje postoji velika mogućnost da doživite bezvoljnost i suhoću života. Naime, to se ljudima često dogodi kad se povuku u osamu misleći kako su izbrisali želje, a onda postanu bezvoljni, bez života i bez energije. Druga reakcija na potisnuće jest da se potisnuta želja vrati dvostruko jača.
Želja je energija koju projiciramo na nešto fantomsko ili nešto što ne postoji izvana, ali mi očajnički vjerujemo da taj fantom postoji. Freud je tu želju vidio u onome Drugome, primjerice, u partneru, a onda se redovno razočaramo.
Želja je ustvari energija,libido, a oni koji kažu da je treba zatomiti, slabo poznaju dušu i njene namjere kroz koje dolazi do spoznaje. Važnije je shvatiti dušu, a to znači utrošiti spoznajnu moć kako bi shvatili ono što želimo. Ako to ne učinimo onda želju potisnemo i ostanemo vezani uz nju.
Mnoge religijske vođe se glasno bore protiv želja, a onda afektivno postaju njeni robovi i tako redovno čitamo o njima u novinama kroz skandale ili pronalazimo tamne primjere u povijesti gdje su postali robovi svojih želja.
Promatranje želje isključuje pridodavanje bilo čega stvarnosti. Stvari se moraju događati upravo onako kako se sada dešavaju i to je onda pronalaženje biti same želje. Ono što pridodajemo stvarnosti, ustvari je iluzija, potreba i očekivanje, te zahtjev vaših roditelja kojeg bespogovorno nesvjesno provodite, tražeći u partneru jednog od svojih roditelja. Velika većina nije svjesna da provodi želje svojeg roditelja u odnosu, a ne ono što duša sama želi. Želja nam je potrebna kako bi upoznali svijet i svoju drugu polovicu Animu ili Animusa, ili četiri funkcije svijesti mentalnu, intuitivnu, osjetilnu i osjećajnu funkciju. One se materijaliziraju u zaljubljivanju partnera i prenosimo onu funkciju koju naša obitelj nema osvještenu.
Želja stvara iluziju da nešto izvana može promijeniti život. Negativni osjećaji dolaze zbog neostvarenih želja. Recimo, želim partnera i duže vremena mi se ništa ne dešava. Pomislili bismo nemam sreće, ali ja sam želio ili željela odnos, ali se nisam pomakao/la iz svoje sobe. Čekao/la sam neko čudo, Spasitelja partnera ali nikako da dođe. Veliki je uvid ako vidimo da željeti i neprestano djelovanje prema želji je nešto što većina ne vidi. Drugo, uvid je vidjeti. Kada se želja ostvari ona traje kratko. Većina iz straha da ne nestane želja traži drugog partnera, a uvid bi trebao ići prema tome da upoznam drugu osobu. Ovo je moment kada otkrivamo da želimo jedno, činimo drugo. Da je želja bila prinuda, a učestvovanjem u razmjeni s partnerom oslobađamo se nametnute želje.
U narcisoidnom stanju vjerujemo da smo posebni i da će se netko o nama brinuti kao roditelji. Kada prođemo tu emocionalnu varku, tada je moguće pristupiti želji i malo pomalo prihvaćanje njene dublje namjene, a to je otkrivanje svojih projekcija kroz odnos, moguće je ostvariti autonomiju, integritet i prihvaćanje različitosti.
Često na početku terapije ili neke druge metode stvari izgledaju složene, a onda dolazi do prihvaćanja sebe kao različitog bića koje se oduprijelo roditeljima i društvu i njihovom zahtjevu da budemo isti, da budemo bezlična masa. Ljubav stvara kvalitetu jedino s različitim pogledima, a ne u simbiozi jednakoga. Želja nas dovodi do partnera gdje vidimo svoju iluziju i stvaramo ono što je moguće u odnosu i ljubavi. Da nije bilo želje, ne bi bilo spoznaje.

Nikola Žuvela

jyotish savjetniki terapeut