Individualni pristup i unutarnja riznica kao put rješenja problema

Osobna povijest ili sjećanja su ono iz čega bi trebali učiti kako ne bi ponavljali pogreške, ali isto predstavljaju kočnicu jer je ne otpuštamo i ne dopuštamo novim iskustvima da nas promjene. Svako iskustvo treba ponovno proživjeti ukoliko smo ga traumatično proživjeli u djetinjstvu jer to iskustvo predstavlja glavni emocionalni događaj oko kojeg krojimo ljubavne i životne stavove. Ono što je lijek za jednog, ne vrijedi za drugog, pa je time put osvještavanja ovog problema osobniji. Zato su u tome bespomoćne religije koje općenito pristupaju čovjeku svodeći ga na važnost slijeđenja pravila koja na kraju ne mogu donijeti unutarnje iscjeljenje osim kod nadarenih pojedinaca koji mogu iz religije izvući ono bitno i pretočiti ga u unutarnje iskustvo.

   Čovjek je puno više od same površinske svijesti jer leži na riznici znanja koje su prikupili naši preci i u kolektivnom nesvjesnom. Kroz snove i vizije možemo svaki puta zaviriti i dobiti savjet iz te bogate riznice, ali nekada i na njega moramo čekati, pa onda i mudar savjet koji recimo možemo negdje dobiti, često u našem slučaju nije toliko primjenjiv. No, isto tako ono što zaboravljamo jest da smo sami odgovorni za većinu onoga što nam se događa, a ono na što nismo mogli utjecati svakako je obitelj u kojoj smo se rodili, kao i društvo u kojem smo odrasli koje ne možemo zaboraviti jer su oni oblikovali većinu naših stavova. Stoga, svako upoznavanje sa samim sobom, put je na kojem se susrećemo s onim što smo mislili da jesmo, a često lakše prihvaćamo i mržnju prema sebi nego nešto novo jer novo je uvijek ono nepoznato. Zato se ljudi često razočaraju u ljude za koje smatraju da im mogu pomoći. Očekuju nešto što se zove projekcija mana ličnosti, projiciramo u drugoga spasitelja, a nitko nas izvana ne može spasiti. Jungov pojam mana- ličnosti jest nešto poput svete osobe od koje očekujemo ono što želimo od sebe,odnosno ono što je društvo smatra za svetim. Time tražimo ono što ne postoji. Kada je Jung bio u Indiji nije sreo Ramanu. Mnogi su govorili kako je pogriješio, odnosno stvorili su dojam da se on mora pokloniti Ramani i da bi ga to promijenilo. Upravo je to mana ličnost koji ljudi projiciraju. Jung je rekao da ne žali za tim susretom jer on je dio indijskog duha i poimanja indijske duhovnosti. Želio je reći da često patim iza tuđom ili posuđenim duhovnosti, ne razvijamo svoju.  Danas to ljudi najviše rade s partnerima, gdje traže u drugom nekog tko ni sami nisu, pa su razočarenja duboka.

Zbog teÅ¡koće upoznavanja samoga sebe, danas najbolje prolaze ljudi koji obećavaju drugima da će im oni najbolje pomoći i oni su na tržiÅ¡tu pravi hit. S druge strane, tako ljudi projiciraju svoje unutarnje sumnje  u duhovni princip, prije ili kasnije takvog proglaÅ¡enog “duhovnjaka” pretvore u prevaranta. Oni ne mogu vidjeti da on postoji jer su ga ljudi projiciralii u jednu ruku tražili takvo utjelovljenje odnosno prevarant traži ljude koji čeznu za prevarom.  Jedna misao kaže; ako se hoćete obogatiti osnujte kompaniju, ako se želite ekstremno obogatiti, osnujte religijsku organizaciju.

 Ako tražite duhovnu ili psihološku pomoć od nekog, jako je važno da vam se sviđa ta osoba, ali isto tako da ne daje velika obećanja jer rad s psihom je zaista jako specifičan i možda najrazočaravajući rad jer diramo u sve ono što smatramo svetim u sebi. Ipak, postoje specifičnosti u radu. Pogotovo je teško savjetovati nekog tko je prihvatio bespomoćan stav i ne možemo otkriti njegove korijene. Stoga, bez obzira koliko neko objašnjenje bilo točno i koliko ušli u srž problema, čovjeku najviše pomaže ako mu ponudimo nadu jer s njome jedino možemo preboljeti teškoće pred kojima se nalazimo. Iako bi očekivali nešto veliko i glamurozno, mi često zaboravljamo da su najvažnije stvari u životu jednostavne.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut