Mi učimo tako da donosimo odluke i činimo pogreške koje ponavljamo sve dok ih ne nadiđemo. Neke su pogreške takve da ih ne možemo ispraviti i ne možemo vrijeme vratiti natrag. Ipak, krivi koraci bi bili prihvatljivi kada ne bi postojale pogreške u kojima se stvari neprestano ponavljaju, kao i u ljubavnim odnosima. Pošto su odnosi područje kojim se bavim, takve odluke susrećem svakodnevno, kao i otpore ili pokušaje da se savjetom ukaže na nelogičnost gdje se želi zadržati stare navike koje ne mogu donijeti promjenu.

 Recimo, drugi brak je često je neuspješniji od prvog braka. Ipak, doista ima ljudi koji su ušli u prvu vezu i doživjeli katastrofu, te promjenili partnera i shvatili vlastite zablude. Ljudi pretpostavljaju da ako su se zaljubili u dvadesetima, te greške ne ponavljaju u četrdesetima, ali obrazac se ponavlja jer ljudi zadržavaju stare navike i načine razmišljanja.

 Zapad je danas razvio toliku moć racionalizacije, ali nije spososoban u emotivnom aspektu naše prirode racionalno shvatiti spomenute stare navike koje donose stare probleme. Naše učenje se sastoji od toga da gomilamo odgovore, ali ne shvaćamo da je pravo učenje u osmišljavanju pravih pitanja kako prema sebe tako i prema partneru. Obično kada netko dođe na konzultaciju ima jako puno pitanja, što je i normalno, ali pravo pitanje često može donijeti već pola odgovora. Dakle, terapija se sastoji upravo od postavljanja pitanja dok jyotish daje odgovore, no ti odgovori teže dopiru do ljudi. Recimo, možemo reći nekom da ima jako veliki problem s poslom, no, ako s osobom razgovarate u tom smjeru vidjet ćete potpunu izgubljenost i nemogućnost da osoba po tom pitanju da kvalitetan odgovor.

Govori li onda jyotish o nečijoj sudbini ili skupu razmišljanja? Radi se o ovom drugom i zato je psihoterapija tako srodna jyotishu i nudi nam jasniju sliku ili potvrdu onoga što je u natalnoj karti.

Na taj način povezujemo utjecaje iz prošlosti sa sadašnjim idejama o onome što želimo i kako bismo to mogli ostvariti. Mi ne vidimo da našim životom vlada upravo ono što je ispod razine svijesti. Ne možemo povezati da su, primjerice, hladni roditelji donijeli i hladne odnose. Kada zaboravljamo,  radi li se o zaboravljanju ili o želji da potisnemo neželjeno sjećanje? Čeesto zaboravljamo jer nas to podsjeća na neugodni događaj a da toga nismo svjesni. Često to zovemo lijenošću, a radi se o bijegu.

 Tako je i u odnosima, zaboravimo partneru nešto donijeti jer nas je prije nešto povrijedilo, nismo iskomunicirali problem i nesvjesno privlačimo pažnju. Recimo, žena pita muža da joj donese kavu kada se bude vraćao kući, a on zaboravi. Ona se jako naljuti na njega jer misli da nikada ne misli na nju,ali zaboravlja da je uvijek dominirala u svađi i sada muškarac komunicira zaboravljanje ili pasivnom agresijom nesvjesno.

Naučeni društveni programi su ovdje jer ljudi ne prepoznaju svoju individualnost u kojoj se skriva sposobnost promjene. Dugogodišnji partneri se tako između sebe bore za moć kao i prijašnje generacije i lako se iščita da se iza mnogih veza ne skriva želja za razmjenom već, kako je filozof Schopenhauer rekao: Život je nametanje volje drugome.

Tako ljudi, kao i u međunarnodnim sukobima žele mir, ali iz predostrožnosti napadaju kako ne bi bili napadnuti. Nepovjerenje se javlja jer bit ljudi nisu ljubav i odnosi već volja za moć, a onda imamo posljedice koje iščitavamo u novinama i vidimo ih kao grubu stvarnost. Ljudi se često kunu da su sve pokušali, ali ne vide da su pokušavali sa starim navikama. Da bi se uspjelo s promjenom, potrebno je dovoljno hrabro sebi postaviti pitanje: Koga želim obmanuti sebe ili okolinu? Kako se osjećam u ulozi žrtve i što s njom dobivam u sljedećim godinama života emotivno?

Ako uđete u ljudske živote, doći ćete do toga da ljude ne zanima sreća jer da ih zanima onda bi i njihove svakodnevne radnje bile usmjerene u tom smjeru. Ljudi žele sreću, ali ako ih pitaš o sreći to je onda ona sreća koja pada s neba.  Potreba da se mijenjamo je motiv kojem treba težiti, ne radi toga da  bi bili bolji već da bi spoznali razloge svojih emocionalnih ponašanja. Stvar je u tome da se shvate razlozi zašto se ponašamo loše u odnosu i da takvo ponašanje ima svoje uzroke  u prošlosti. Promjena se ne donosi na način da pristupimo nekom problemu kako su to činili roditelji ili društvo već slušanjem i postavljanjem pitanja koje dovode do intimnosti u samoj akciji.  To je uviđanje da je u  pitanju kojem upućujemo partneru skriven odgovor i namjera. Dugotrajno inzistiranje na pitanjima i odgovorima u partnerskim odnosima donosi ono što zovemo ljubav u odnosu.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut