Vođe autoritarnih političkih sustava znale su koliko je važno da ljudi sudjeluju u zajedničkim ritualima. Zato nude nove oblike političkih ceremonija koje zadovoljavaju tu potrebu i tako vežu prosječnog građanina za nova politička uvjerenja.
Suvremeni čovjek u demokratskim kulturama nema mnogo razrađenih rituala. Zato potreba za ritualnim radnjama, koje su danas reaktivirane u novim nacionalističkim pokretima, ne nestaje.
Na primjer, kućni rituali, rituali inspirirani patriotskim osjećajima, rituali povezani s pristojnim ponašanjem i mnogi drugi izražavaju tu potrebu za zajedničkom aktivnošću. Međutim, vrlo često oni samo pokazuju degradaciju jer ljudi pokušavaju potisnuti činjenicu da smo religiozna bića. Međutim, ovdje govorimo o korijenu riječi religija, što znači povezati se, točnije, povezati se sa svojom dušom. Upotreba droga koje se zlouporabljaju upravo je povezana sa željom da se dublje povežemo sa samim sobom jer su korijeni za kojima čovjek čezne izgubljeni.
Privlačnost patrijahalnih organizacija, zaokupljenost lijepim ponašanjem, kao i dominantni kult tijela, kult mode, uvjerljiv su dokaz potrebe modernog čovjeka za ritualima, kao i taštine rituala koje izvodi.
Potreba za ritualima je podcijenjena. Danas mnogi slijede religiju razuma za koju se misli da je nepogrešiva. Čovjek je u osamnaestom stoljeću stvorio nove rituale. Ali rituali se ne mogu ispisati, oni su sastavni dio ponašanja, potrebno je samo osvijestiti takvo ponašanje kao nešto što nam pripada i što je utisnuto u ljudsko postojanje. Današnji ljudi su puni ritualnog ponašanja, poput paljenja cigarete i ispijanja kave ujutro, ali ako današnjem čovjeku objasnite da je ritualist, reći će da ih ne radi i da ne pripadaju njegovom ponašanju.
Čovjek koji misli da je pobjegao iz religioznog odnosa sa svojom dušom je naivan, ali zato ima priliku shvatiti kako je zaljubljivanje dio religioznosti jer služi ujedinjenju onoga što je u čovjeku nerazvijeno, a treba ga razviti. Rituali su potreba za zajedništvom i povezivanjem s nečim većim, ta je potreba u čovjeku neizbrisiva i bolje je na njoj raditi što prije nego je, kako je to običaj, pretvoriti u neku društvenu anomaliju poput fašizma ili nacionalizma.

Nikola Žuvela