Zavist dominira vezama, što bi to značilo? “Ne mogu podnijeti pomisao da je sretniji s drugom ženom ili muškarcem.” Iza zavisti krije se strah od napuštanja i osjećaj nesigurnosti, a povezani su s nedostatkom unutarnje slobode.
Svakodnevno ljudi se dokazuju i postaju ovisni o prestižu, uspoređivanju s drugima postaje posljedica.
Samo se ego usuđuje reći: “Tvoja sreća ovisi o mojoj.” Ako nekoga volimo, ne možemo očekivati ​​da će netko činiti ono što mi volimo. To bi značilo da volimo sebe, a ne drugu osobu. Ako možemo jasno razmišljati, trebali bismo hrabro pokušati transformirati slike kako ljubav treba izgledati jer lažna slika stvara razočarenje i zavist.
Ona druga osoba, koju smo stavili na mjesto obožavanja postaje nositeljica onih dijelova nas samih koje nismo razvili prihvatili ili živjeli. On ili ona postaju neproživljeni život i tako nastaje zavist. On ili ona je potencijal za slobodu, radost ili autentičnost koju doživljavamo kao prijetnju. Zavist nije samo strah od gubitka objekta ljubavi, već i bolan susret s vlastitim nevidljivm djelovima sebe. Zavist nastaje među ljudima koji se dokazuju i ovisni su o prestižu, osoba živi u službi kolektivne psihe, društvenih normi, očekivanja i hijerarhije, duboko u svojoj Sjeni. To je suprotno onome što duša želi ona teži smislu, a ne usporedbi koja stvara zavist.

Ono što zavist prati je strah od napuštanja i osjećaj nesigurnosti, a to su  znakovi da osoba nije ukorijenjena u sebi samoj, već duboko živi potpuno saživljeno s vanjskim objektom ili osobom u koju je projicirala svoje tamne skrivene želje. Jedini put je prihvaćanje nepotpunosti gdje se susrećemo s paradoksom kako ona postaje put ka cjelovitosti.

Nikola Žuvela