Moć koju pokazujemo u svakodnevnom životu ili se s njom identificiramo u obliku nekog autoriteta, oslanja se na ono što je više u nama. Ako se sjećate, u vrtiću je to onaj trenutak kada kažemo: „moj tata je jači od tvog“. U ‘odraslom’ svijetu u kojem živimo, bogatstvo je simbol moći. Međutim, ako milijunaš izgubi svoje milijune, ponekad se dogodi da njegov partner izgubi interes za njega i ostavi ga jer je ta „viša“ i superiorna stvar nestala.
Međutim, ako me vole zbog „nečega što je više u meni od mene samog“, sam intenzitet te ljubavi lako se može pretvoriti u strastvenu mržnju, u nasilni pokušaj nasilnog uništavanja tog viška objekta u meni koji smeta mom partneru kroz razvod. Na primjer, ako ovladate svojom voljom kroz disciplinu, jogu, meditaciju ili neku drugu tehniku, tada se taj aspekt najviše osjeća u vezi i naš partner ne ostavlja mogućnost ulaska u žrtvu. Na primjer, partner je tražio pažnju kroz suze i opravdavao svoju nemoć, ali ipak vidi da mora izaći iz tog stanja i postati suučesnik ljubavi. Tada se partner razotkriva kao u naletu vjetra. Vidi sebe, a budući da je teško vidjeti sebe, žrtva se obično okreće ljutnji, u ovom slučaju marginalizaciji partnera kroz riječi: nakaza, lažni svećenik itd. Rijetko se događa da se jedan partner razvija, a drugi ostaje na starim shvaćanjima.
U prvom slučaju možemo suosjećati s bogatašem: daleko je ugodnije znati da me žena voli zbog mojih milijuna (ili moći, ili slave). Ta svijest mi omogućuje da održim sigurnu distancu, da izbjegnem previše duboko upuštanje u pravu ljubav i otkrivanje sebe partneru. Problem nastaje kada drugi u meni vide “nešto više od mene samog” – tada je put širom otvoren za paradoksalni kratki spoj između ljubavi i mržnje. Recimo, cijeli život želimo uspjeh, ali nismo uspjeli u tom naumu. Tada se zaljubimo u uspješnu osobu, događa se projekcija superiornosti i tada kreću sve moguće projekcije spomenutog kratkog spoja. S druge strane, ‘uspješni’ partner bira inferiornu osobu kako bi se divio svom uspjehu jer taj partner ljubav i identifikaciju vidi samo kroz moć i status. Međutim, takav partner lako mijenja status obožavatelja u progonitelja. Postajete, htjeli vi to ili ne, nesvjesna slika roditelja ili oca kojeg inače tražimo u opsesivnoj želji za moći u vanjskom svijetu. Želja za ‘očevim’ prihvaćanjem u ‘svijetu odraslih’ je želja za statusom ili bogatstvom.
Stoga, kada volite ili mrzite svog partnera, pokušajte vidjeti jeste li se zaljubili u tog agenta ili dio nadmoći koju projicirate u svog partnera, a kada otkrijete da ste ‘prevareni’, kada vidite pravu osobu, osjećate mržnju i ljutnju to je prijelomna točka hoćete li početi voljeti ili nastaviti projicirati laž.

Nikola Žuvela