[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Biti promatrač misli, važan je zadatak ukoliko želimo nadvladati svakodnevne probleme. Kada nam neke snažne misli odvuku pažnju od disanja, budite svjesni tih misli kako nastaju u umu i kako uzimaju vaše resurse jer oni vam kradu dragocjenu energiju. U psihoterapiji to zovemo libido, a Istočna tradicija to zove chi ili prana.

U stanju promatranja misli, promatrajte njihov intenzitet i ne odupirite im se. Misli se javljaju u poznatim obrascima mišljenja, a to zovemo problem i o njemu diskutiramo sa svojim poznanicima i prijateljima iako nismo svjesni njegove pozadine.

Misao koja se pojavi trebamo osvijestiti na način da o njoj ne razmišljamo već je samo promatramo. Ukoliko smo nesvjesni tih misli, one postaju ego kroz koji promatramo stvarnost, a to je negativna slika svijeta. Svoje iskustvo tumačimo kroz građu tih misli i na njima precjenjujemo svijet. Ako bolje promotrimo, naše misli su naš zatvor. Kada bi imali dovoljno prakse koja se dobiva kroz meditaciju, vidjeli bi da smo mi opsjednuti svojim mislima  tj. problemima, a njih se rješavamo kada ih počnemo promatrati kao dio sadržaja misli, a ne da se s njima poistovjećujemo. Kroz dugotrajnu pažnju, vidjet ćemo da problem kojeg mi zovemo problem jest samo skup misli koji se pojavljuju u umu kao film koji smo nedavno gledali i ako ga ponavljamo, s njim se sve više poistovjećujemo.

Misli su kao vihor koji prolazi i odlazi, ali mi nakon tog vihora stvaramo analitičku dimenziju i ne vidimo da je naša stvarnost temeljena na ovom vihoru. Kada usmjerimo pažnju na misli, one se brzo razbistre i vidimo da problemi ne postoje, odnosno da postoji jedino um koji stvara podjelu na dobro i loše i da naš um traži samo ono loše.  Misli nemaju svoju čvrstoću, ali one to postaju u onom trenutku kada im pridajemo važnost. Usmjeravanjem pažnje možemo uočiti njihovu prazninu i neutemeljenost, i one samo od sebe iščeznu, ali na način da im ništa ne dodajemo niti oduzimamo ne dodajući im ništa ni na koji način. Ako ne znamo kako to učiniti, vratimo se koncentraciji na disanje i svjesnost trenutka ovdje i sada. Tako bismo trebali tretirati i mentalne slike kada se pojavljuju, tj., samo ih treba promatrati i one će nakon nekog vremena izgubiti svoju snagu.

Često ljudi postavljaju pitanje bi li mi trebala ova ili ona tehnika, odnosno postoji tendencija da će jedna seansa riješiti problem, ali jedino dugotrajno vježbanje uma donosi dugotrajniju promjenu. Pritom treba poštivati pravilo da svako potiskivanje u ovom procesu stvara još veće potisnuće i nezadovoljstvo. Stoga je potrebno pravilno promatrati ovaj proces, ne stvarati od njega dogmu jer u nama postoji tendencija da od svega stvorimo pravila, religiju ili učenje. Sve je lakše od vježbanja uma koji ima svoje korijenje koje trebamo svakodnevno podrezivati jer um je kao divlja rijeka, vuče nas a mi ne vidimo da smo neprestano njegov rob. Jasno, ako to promatramo negativno, negativni proces se vraća natrag. Dakle, u tom procesu trebamo samo vježbati i čekati da svjesnost sama od sebe izroni i na ovaj način omogućujemo prostor da sama uđe i rasvijetli nam kako sebe mučimo s neistinitom podjelom svijeta i krivom predodžbom ljubavi, odnosno slikom svijeta koja je sve samo ne stvarnost.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]