Jung je rekao da nesvjesno usmjerava čovjeka kroz mitove u odnosu na njegov razvoj prema onim mitovima koji će ga dovesti na višu razinu postojanja. Tako su stare religije završile i došli su hinduizam, budizam, a zatim kršćanstvo i islam. Trenutno je stari kršćanski mit ono što Europljanin ne prepoznaje, odnosno, kako je rekla Louise von Franz, psihoterapeutkinja, “kršćanski mit” pao je u prašinu, Nietzsche je slavio nadljudsko prije sloma, a Jung je otkrio strašnu stvarnost za staru Europu: Bog je sišao u grob i zahtijeva uskrsnuće u Čovjeku. Dakle, stari mit o snu o Bogočovjeku ono je što se probudilo u toliko novih pokreta koji su stvorili individualni pristup stvarnosti, dok su velike religije u velikoj nevolji jer su se stari mitovi povukli i sada im je ostao samo konzervativizam i poziv na mržnju.
Čak ni Freud nije mogao odoljeti starom mitu o falusu. Poznati egipatski bog Min i ponovni ulazak u niže i instinktivno što je prije bilo zabranjivano, odnosno ono što postaje popularno zapravo je ono što je dugo vremena bilo kolektivno potiskivano od ljudi. Mračne, “nepristojne” ili nasilne strane ljudske prirode koje su se potiskivale u individualnu i kolektivnu Sjenu, sada se istražuju u umjetnosti, psihologiji i društvenom diskursu. Žensko načelo (Anima): Emocije, intuicija, iracionalno, priroda sve ono što je patrijarhalna kultura dugo potiskivala kao slabo ili suptilno, sada dobiva na važnosti. Odbacivanje materije kao “nečiste” u korist čistog duha u nekim religijskim tradicijama sada se ispravlja kroz interes za prirodu, ekologiju, fizičko zdravlje i uzimanje. Ovaj ponovni ulazak nije puko olakšanje moralnih normi. To je psihička nužnost. Ono što se potisne ne nestaje, postaje opsesija, neuroza, bolest ili se izražava kroz destruktivne projekcije. Društvo se, kao i pojedinac, mora suočiti sa svojom Sjenom da bi postalo cjelovito.
Junga je nekako odabrala tajanstvena sila koja pokreće ljudsku povijest, skromno je nazvavši “kolektivnim nesvjesnim” da predstavi novi oblik svijesti ili individualne duhovnosti u kojoj kolektivne religije postaju zastarjeli modeli. To doba je također započelo s kvantnom fizikom, jer su mitovi ili nesvjesno usmjeravali čovjeka na niže, odnosno sve što je potisnuto mora se izliječiti. Religija je izgubila snagu jer je govorila o ljubavi, ali ljudi su bili gladni ljubavi, odnosno religija je nepravedno zanemarivala materiju, iako je ona sastavni dio jedne stvarnosti koju su alkemičari i astrologija njegovali.
Danas je kvantna fizika znanost u kojoj kao da govorite o Bogu ili nevjerojatnoj stvarnosti koja nema nikakve veze s onim u čemu živimo, što dovoljno pokazuje da je čovjek na putu iscjeljenja svega što je potisnuto.
Stoga se čovjek, usmjeravajući Prometejevu vatru ili intelekt, oslobodio ropstva gladi i siromaštva, otvorio se znanju koje ga je prevarilo, ali u današnjem dobu ljudi otkrivaju i moć prirode, moć zdrave hrane uzimajući sve što je vrijedno u religijama, poput meditacije, posta ili povlačenja u sebe. Razlika između starog i novog svijeta je ono u čemu danas živimo. Novi ljudi prilagođavaju se zahtjevima nesvjesnog, a stari ljudi koji su ostali u praznom prostoru jer u nesvjesnom više nema mitova prošlosti, postaju ratoborni i zveckaju oružjem. Nadamo se da ćemo se svi negdje na pola puta sresti i pronaći put do novog svijeta koji nam se iznenada otvorio i ponudio nam novu viziju stvarnosti. Smrt starog mita nije tragedija, već nužan uvjet za rađanje novog. Put do novog svijeta ne vodi kroz napuštanje prošlosti, već kroz njezino alkemijsko pretapanje u unutarnjem, individualnom alkemijskoj posudi u srcu svakog pojedinca. To je težak i bolan posao kako kažu alkemičari opus, ali jedini način da se ne postane ili zveckajućim starim čovjekom ili pukim hedonistom koji se vratio instinktima, već cjelovitom, suvremenom individui koja nosi vatru svijesti u partnerstvu s nesvjesnim, a ne u ropstvu ili borbi protiv njega.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
