Edip nije htio vidjeti i shvatiti da je sposoban odrasti, vratio se hedonizmu ili majčinstvu, a danas su odnosi na toj razini. Često čujem na savjetovanju mogu li svoju situaciju promjeniti, a Edipov mit govori upravo o uvjerenju Zapadnjaka koji odustaje osrasti i vraća se zagrljaju uživanja ili majčinog zagrljaja u kojem ga ona štiti od žviota. Mit o heroju ili arhetip heroja, koji je u našoj podsvijesti kao pomagač u odrastanju, govori da u sebi nosimo mogućnost promjene, odnosno da nam on služi za prelazak iz puberteta u odraslu dob, ali to se ne događa tako često na Zapadu. Prihvaćanje arhetipa junaka izlaz je iz dječjeg stanja u kojem živimo na način da očekujemo promjenu od roditelja ili društva i države, svi odreda su nedorasla djeca. Problem je u uvidu u ovom stanje. Zapadnjak je svojim hedonističkim načinom života već davno umro, dok simbolički tu rečenicu nalazimo u evanđelju: “Neka mrtvi pokapaju mrtve.”
Junak je arhetip ili sredstvo kojim se Ja odvaja od roditeljskog pritiska u kojem ga žele zadržati za sebe što duže. Mit o junaku pomaže nam razviti unutarnje kvalitete snage i moći, gdje se odvajamo od tog djetinjastog ega koji želi steći moć za sebe uz pomoć položaja, a položaj se može steći samo ako postane stvaran, a stječe se kada počnemo cijeniti sebe.
Mnogi su opsjednuti negativnim arhetipom junaka i odlaze u duhovnost postajući pravednici, ili neradnici u kojem ostaju djeca koja se bave traženjem zlih utjecaja u drugima. Optuživati i tražiti krivca je tako dosadan i glup proces umjesto da se okrenemo svojoj Sjeni i vidimo da su motivacije za život sebičnost, a ne istina.
Stare kulture su se bolje odnosile prema sebi, prihvaćale su eros i duhovnost te su tako otvorile put integraciji instinktivnog i duhovnog u nama.
Ključni aspekti junakova arhetipa su:
Borba protiv mračnih sila – Junak se suočava s demonima, čudovištima ili tamnim silama (koje simboliziraju nesvjesne tendencije, strahove i projekcije) kako bi stekao slobodu.
Preuzimanje odgovornosti – Junakov put uključuje napuštanje djetinjaste nevinosti i suočavanje s izazovima koji zahtijevaju hrabrost i samostalnost.
Pobjeda nad infantilnošću – Junak mora “ubiti” psihološku ovisnost o roditeljima (posebno o majci) kako bi postao zreo.
Pronalaženje blaga (transformacija) – Kao u mitovima, junak osvaja dragocjeno blago (što simbolizira integraciju nesvjesnih sadržaja i postizanje višeg svjesnog stanja).
Von Franz naglašava da je junakov put metafora za individuaciju – proces postajanja onoga tko zaista jesmo. U mladosti se junak često manifestira kroz buntovničke napore da se oslobodi autoriteta, dok u zreloj dobi postaje borba za integraciju svijesti i sjene. Inicijacija – Junak prolazi kroz kušnje (npr. mitovi o herojima poput Herakla ili Parsifala). Pravi junak mora prihvatiti i svoju ranjivost, ne samo snagu. Vraćanje u zajednicu – Junak nije samo usamljeni borac; njegova pobjeda ima smisla samo ako donese nešto natrag u svijet (kao u mitu o Jasonu i Zlatnom runu).
Prema von Franz, junakov arhetip nije samo o fizičkoj hrabrosti, već o unutarnjoj transformaciji. Prava junakova borba je ona u kojoj pojedinac prevladava vlastite unutarnje demone i postiže psihološku zrelost.Marie-Louise von Franz:
“Junak nije onaj koji nikada ne osjeća strah, već onaj koji se uspinje iznad vlastitih demonskih dubina i pronalazi svjetlo u središtu vlastite tame. Njegova najveća bitka nije s vanjskim čudovištima, već s onim dijelovima sebe koje je sakrio čak i od sebe samoga.”
Nikola Žuvela
