Jung je težio samospoznaji poput Sokrata, mnogih drugih filozofa, gnostika, alkemičara, zato je to put za one ljude koji ne vjeruju, ali znaju. Kao što Jung kaže o budizmu: “Postoji rasprava o tome treba li budizam shvatiti kao religiju ili filozofiju samospoznaje. Sve u svemu, čini se da se više radi o samospoznaji nego o religiji.” Jung je često govorio o Budi u istom svjetlu kao i o Kristu, odnosno da su oni nositelji arhetipa bogočovjeka koji utjelovljuje put samospoznaje.
Za budiste je patnja rezultat iluzije. Ljudi se poistovjećuju s vremenom i imaginarnim egom koji nije naše ja. Viđenje lažnog ja u odnosu na stvarno Ja prvi je korak spoznaje. Zen budisti pokušavaju zamijeniti ego onim što se ponekad prevodi kao “ne-um”. Međutim, za razliku od Jungove nesvjesnosti, to nije neki sloj psihe, već izvorni, istinski um. Buđenje je jedini autentični lijek za patnju.
Jung nastoji povećati svijest i pomoći pacijentu da se oslobodi identiteta koji mu donosi patnju, ali ne želi potpuno uništiti ego. Jungov analitičar pomaže pacijentu da shvati zašto se ponaša onako kako se ponaša i zašto pati, hvatajući mali ego koji ne želi vidjeti stvarnost s njegovim projekcijama. U svojoj raspravi s profesorom Hisamatsuom sa Sveučilišta u Kyotu, stručnjakom za budizam, Jung je vjerovao da je cilj njegove metode osloboditi pojedinca od ega.
Budisti često optužuju zapadne terapeute da održavaju ego živim. Pacijent dolazi na terapiju s depresijom jer osjeća da nije postigao ono što su roditelji očekivali od njega. Terapeut mu daje do znanja da je njegov superego previše zahtjevan, da bi trebao biti ljubazniji prema sebi i prestati pokušavati ugoditi unutarnjoj slici svojih roditelja. Budisti bi rekli da terapeut samo jača ego. Pacijent je i dalje pun pohlepe, ambicije, straha. Na kraju će se to vratiti s novim nizom problema. Ključ je u tome da okončate svoj identitet s egom.
Ipak, postoji zajednička osnova. I budisti i Jung vide ego kao relativan, a ne apsolutan. Ljudi vjeruju da je ego središte njihove psihe i da nema ništa izvan njega. Da je to laž otkrio je Freud, rekavši da je ego samo jedan kompleks među mnogim kompleksima.
Netko tko je želio slijediti oba sustava mogao bi Jungovu metodu vidjeti kao pomoć u prvom koraku budizma. Jungovski terapeut pomoći će vam da vidite relativni položaj ega i prepoznate da je on marioneta nesvjesnog. Budisti će vas zatim odvesti dalje, pomoći vam da se oslobodite nesvjesnog i probijete do čistog “Ne-uma”.
Važno je težiti iskustvu, a to se postiže praksom. Međutim, ne zaboravimo ovdje jednu sutru ili uvid Patanđjalija, prvog komentatora joge i suvremenika Bude, da se do spoznaje može doći proučavanjem snova. Ovdje je važno razlikovati koncepte od iskustva jer je Buda rekao da će budizam oslabiti u trenutku kada se pretvori u filozofiju i to se dogodilo, danas je budizam začaran filozofskom Prazninom i svaki pokušaj tumačenja Praznine kao Boga završava ortodoksnim komentarima i sporovima koji traju dvije i pol tisuće godina u odnosu na hinduizam. Stoga, težite iskustvu, nama zapadnjacima je lakše služiti Jungu u otkrivanju patnje kroz ego, a kasnije se možete posvetiti višem iskustvu onoga što Jung naziva spoznajom totaliteta psihe.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
