Dijete započinje svoj psihološki život u magičnom okruženju majke, gdje se stvara emocionalna slika, sve dok otac ne donese ograničenja i prvi sukob koji se dalje nastavlja u braku. Napredujući, dijete širi svoje nade i namjere usmjerene na proširenje svoje osobne moći. Čežnja djeteta počinje se razvijati. Volja djeteta počinje slijediti nesvjesne motivacije iz potrage za partnerom i borbe za egzistenciju.
Budući da su ciljevi druge polovice života drugačiji od prvog dijela života, jasno je da se stvara podjela naše volje. Ta nedosljednost sa samim sobom stvara nezadovoljstvo, a budući da osoba nije svjesna stvarnog stanja stvari, stvara se projekcija na partnera. Želimo strast, ali nesvjesno projiciramo neostvarene ciljeve na partnera. Obično ova situacija ne počinje istovremeno za oba partnera i zbog toga mnogi partneri ostaju na distanci, tj. uopće ne znaju što se događa, a nitko nas ne priprema za te izazove i u pravilu su tabu teme.
Brak započinje na način da će se jedno brže prilagoditi vezi od drugog. Jedno ima dobre socijalne vještine, neće imati poteškoća u prilagodbi partneru, a drugo može biti rastreseno jer je nesvjesno vezano za negativne stavove s roditeljima, što ponavlja u vezi kao dijete. Prilagodba će se postići tek kasnije, ili uopće neće.
Te razlike u tempu i stupnju duhovnog razvoja glavni su uzroci teškoće koja se pojavljuje u kritičnim trenucima prekida veze. Postoje brojne i prilično problematične prirode opterećene nasljednim osobinama koje je ponekad vrlo teško pomiriti. Prilagodba s takvom prirodom, ili sa svijetom, uvijek je problem. Ti ljudi imaju određenu sklonost da se ne mogu prilagoditi, ali takva različita priroda daje im šarm koji može privući suprotni spol. Međutim, kada se uđe u takvu vezu, lako se izgubiti u takvoj labirintskoj prirodi gdje jedna osoba slijedi te uvjete i potpuno zanemaruje sebe, često postajući spasitelj koji na kraju postaje žrtva.
Brakovi sadrže samo jednu stranu istine, žive familijarno, dok život iznosi njihove tamne strane i događaje kako bi postali cjeloviti.
Ako se vratimo na vezu u kojoj imamo jednog složenog partnera i drugog jednostavnog partnera, složeni partner traži sve suptilnosti i složenosti koje bi nadopunile i uskladile njegove kvalitete. On smeta jednostavnom partneru, a ono što je strano jednom i drugom privlači ih. Budući da u normalnim okolnostima jednostavnost uvijek ima prednost nad složenošću, jednostavnost se zapliće u ovaj labirint. Jednostavnija priroda je u odnosu na složeniju prirodu, poput premale sobe. Složena priroda, s druge strane, jednostavnijem daje previše soba s previše prostora, tako da nikada ne zna gdje zapravo pripada. Stoga je sasvim prirodno da složeno sadrži jednostavno. Međutim, budući da složenije ima veću potrebu da sadrži drugoga, ono traži zadovoljstvo izvan braka i stoga uvijek igra problematičnu ulogu ili krivca. Na kraju, jednostavna osoba vodi složenu osobu do kapitulacije jer društvo podržava jednostavnost, a optužuje složenost. Ako ova taktika ne uspije, njezino prihvaćanje neuspjeha može joj koristiti, prisiljavajući jednostavnu osobu da prizna da sigurnost koju je toliko očajnički tražila u drugoj osobi nalazi u njoj samoj. Na taj način pronalazi i otkriva složenost u svojoj jednostavnijoj prirodi, ali mogućnost života sa složenim partnerom.
Ako muškarac traži prisilnu duhovnost ili užitke za jedan dan u braku, to su krivi putevi jer su jednostrani i ne prepoznaju postojanje jedne ili druge prirode. Naime, ništa nije odbojnije od dosadne duhovnosti; jednako je turobno kao i svođenje veze na kratkotrajnu prijevaru. Velika većina ljudi zaglavi se u jednoj ili drugoj sobi, ne videći više stupnjeve razvoja u svom braku. Kad bismo, poput primitivaca, mogli prepustiti nesvjesnom da se brine o cijelom psihološkom razvoju temeljenom na arhetipu braka, mogli bismo živjeti bez ikakvih problema, ali naša svijest je već razvijena i prisiljeni smo razvijati složenost. Stoga mnogi, zbog nemogućnosti da vide taj proces, iskrivljuju duhovnost u senzualnost i obrnuto, te je potreban srednji put između obojega kako bi razumio sebe, a zatim brak koji sadrži obje komponente. Svaki muškarac u sebi nosi vječnu sliku žene. Ta je slika u osnovi nesvjesna, nasljedni faktor iskonskog podrijetla uklesan u živi organski sustav čovjeka. Otisak ili “arhetip” svih iskustava ženinih predaka, te je kao takav ostavio sve dojmove ikada u Animi. Anima ima erotski, emocionalni karakter, a Animus racionalizira. Stoga većina onoga što ljudi govore o ženskoj erotici, a posebno o emocionalnom životu žena, dolazi iz njihovih vlastitih Animinih projekcija. S druge strane, zapanjujuće pretpostavke i fantazije koje žene iznose o muškarcima dolaze iz aktivnosti Animusa, koji proizvodi neiscrpan izvor nelogičnih argumenata i lažnih objašnjenja.
Animu i Animus karakterizira iznimna svestranost. U braku uvijek postoji sadržaj koji projicira tu sliku, bilo da se radi o jednostavnom ili složenom partneru. Što smo svjesniji, to su projekcije manje.
Projekcija animusa kod žene često je iluzija s destruktivnim posljedicama, jer nakon što se zaljubi u jednog ili drugog partnera, ona nema snage prevladati projekcije. Često nismo svjesni da se iza zaljubljivanja kriju skriveni duhovni sadržaji, oslikani fragmenti primitivnog mitološkog sadržaja koji se sastoje od arhetipova. Stoga je takav odnos kolektivan.
Ako se takva projekcija približi supružnicima, u braku nastaje pravi rat. Ako uspijete održati glavu iznad vode, pronaći ćete izlaz iz sukoba. U tom slučaju, projekcija, iako sama po sebi opasna, prijeći će iz kolektivnog u individualni odnos. To dovodi do potpunog svjesnog ostvarenja odnosa u braku.
Ipak, postoji daleko veći broj brakova koji ne dosežu tu gornju psihološku granicu, većina brakova ispunjava biološki cilj, bez dodirivanja spomenute duhovne dimenzije, a zatim i seksualnog ispunjenja koje se pretvara u ljubav. Stoga, razina svijesti određuje kvalitetu odnosa. U vezama ne postoji nešto poput nesreće. Nju generira samo duboka nesvjesnost pojedinca ili grupe. Ovaj put postaje jasan samo onim parovima koji su shvatili psihološku stvarnost i na tome rade, većina uopće ne primjećuje taj proces i doživljava ga kroz poniženje, prijevaru i druge ozljede zatvorene u čarobnom krugu projekcija. Brak je najsloženiji odnos i ako se njime bavite, možemo puno reći o sebi kao i o životu, ali činjenica je da je ovaj viši oblik postojanja predaleko za našu civilizaciju, a onda je istraživanje i bavljenje ovom temom višestruko teže.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
