Autoritet ljudi koriste kako bi zamijenili osjećaj važnosti koji ne mogu dobiti jer bi trebali prihvatiti sebe sa svojim slabostima. Svako isticanje sebe autoritetom znak je slabosti i želje da se bude bolji od drugih. Najveća prijevara je dugo prihvaćeno uvjerenje da sve dolazi od autoriteta ili društva, a vrlo malo vrijednosti može doći od nas. Autoritet ljudi koriste na način da se pozivaju na nešto veliko, poput nacionalizma, povijesnih događaja, vjerske veličine i na taj način potiru činjenice da se radi o želji za moći i veličinom. Takvi ljudi koriste upravo spomenuto uvjerenje, a to je nepisano pravilo da sve dolazi od autoriteta, pokušavajući se uzdići na poziciju koja im ne pripada. Taj Veliki zapravo je slika oca, pravog oca, zastarjelog Boga Starog zavjeta ili kazne. Lacan ga naziva Gospodar označitelj, Freud Superegom, a Jung negativnim Animusom. Odrasli ljudi su djeca koja ne žele odrasti jer pokušavaju opravdati projekciju Velikog vođe budući da nisu učinili ništa važno u životu, pa im je ta ideja potrebna kao kompenzacija za osjećaj da su barem oni veliki u nečemu.
U vezama partneri to čine na način koji apelira na moral društva. Primjerice: Što bi ljudi rekli na tvoje ponašanje u kojem sam ja dobar otac, ja plaćam račune i kredit, a ti si nezahvalana? Dakle, jedan partner koristi kvazimoral da ucjenjuje svog partnera, iako mu moral služi kao sredstvo manipulacije, kako bi dobio prostor u kojem može ucjenjivati. Ovo je jedna od najčešćih manipulacija u vezama i ima mnogo varijacija.
Zašto se partneri tako ponašaju? Budući da nemaju izgrađen unutarnji autoritet i stav o životu, to je pokazatelj nedostatka unutarnjeg sadržaja partnera. Osjećaj krivnje najstarija je manipulacija ljudima koja postoji dok se ne izgradi osobnost s kojom dolazi sadržaj.
Pozivanjem na mišljenje većine i važnosti broja vrijeđamo pravo na to da budemo pojedinac, strah dovodi do autocenzure, a zatim prevladava u osobi koja slijedi društvo osjećaj glasa negativnog autoriteta koji iznutra govori: “Manje si vrijedan, društvo je btinije”. Partneri kroz ove glasove ulaze u stare tisućljetne obrasce žrtve, krivnje i grijeha koji su kolektivno pohranjeni u psihi čovjeka, te na taj način pokreću program manipulacije i optužbi druge osobe jer žrtva vidi sebe nevinu a zlo u drugoj osobi. Žrtva daje osobi osjećaj pravednosti i moralne superironosti kojom nameće emocionalnu krivnju drugoj osobi i tako pokušava manipulirati. To je igra laži, sve se svodi na dokazivanje dominacije, pokazivanje lažnog autoriteta, lažnog identiteta.
Zato je ljubav rijetka. Kako reče jedan mudar čovjek: Ljubav postoji kod jedan posto ljudi. Spoznaja odnosa s drugim vezana je uz uočavanje finijih razina postojanja, stvaranje, umjetnost, stvaranja svojeg mišljenja, identiteta koji se ne oslanja na mišljenje drugih. Baš kao što zvijezde same sjaje na nebu, snovi vode čovjeka do neovisnosti.
Ako proučavate snove, često ćete vidjeti ovaj motiv autoriteta i žrtve. Zapravo, nesvjesno govori da je identitet ili individualno Jastvo bitnije od društva. U partnerskim odnosima izmjenjuju dvije uloge, autoritet i žrtve.
Cijeli život se temelji na tim ulogama jer ih dodjeljuje društvo. Prihvaćaš se s jednom ili drugom ulogom, a ako je nemaš, onda sebe smatraš ništavnim, a biti ništa najveći je čovjekov strah. Bolje je biti žrtva jer s njom si nešto, prihvaćen, a ovako si nitko i ništa. Ljubav počinje tamo gdje se ne možete poistovjetiti ni s čim osim svojim individualnim Ja koje nema boju, nema miris, više i niže, bolje i gore. Ne možete činiti dobro i osjećati da ste dobri jer vam i taj najfiniji osjećaj daje autoritet i mogućnost da se izdignete iznad drugih. Jastvo ne poznaje više i niže, već samo svijest da postojimo samo u cjelini u kojoj sudjelujemo svojim životom. Zato kada čitamo o prosvjetiteljenju na Istoku, ne postoji koncept koji bi mogao donijeti uzdizanje ega. Autoritet u vezi je zamjena za ljubav ili razina razvoja u kojem još nije moguće napustiti izvornu obitelj ili društvo. Napravite li osobnu analizu svoje veze, sigurno ćete pronaći autoritet i žrtvu, ali i spomenutu povezanost, kao i strah od samoće od koje mnogi pate u vezi. Zamjena odnosa nečim drugim zapravo je pravilo koje često donosi osjećaj razočaranja. Suština je u stalnom radu na intimi, kako sa samim sobom tako i s partnerom.
Nikola Žuvela
