Čovječanstvo se danas nalazi na početku novog razdoblja u vezi mogućnosti samospoznaje. To je uvelike utjecalo na znanstvena dostignuća na svim poljima, kao i prodor yoge na Zapad, gdje je razvojem psihologije njena misao djelomično mogla biti shvaćena.

Definiciju kundalini yoge mogli bismo definirati kao kontrast aktivnih i pasivnih pristupa dizajniranim za buđenje energije. Sastoji se od aktivnih i pasivnih asana, kriya, pranayama i meditacije koje su usmjerene na cijelo tijelo (živčani sustav, žlijezde, mentalne sposobnosti, čakre ) u razvijanju svijesti i duhovne snage.

Svi oblici yoge su usmjereni na podizanje kundalini energije, ali ova grana joge je usmjerena na naglo podizanje njene energije. Kundalini je najviše povezana s novijim pravcima koji nastaju u tantrizmu. Tantra započinje u 4. stoljeću odnosno od tada se spominju čakre. U starijim tekstovima ne postoje čakre. Druidi koji nisu bili arijevci su razvili yogu.  Stara yoga svoje korijene ima u Yoga Sutri čiji je autor Patanjdjali i predstavlja temeljni spis yoge. Na tom spisu većina yoga temelji svoja učenja. Kundalini yoga pojavljuje se s tantrizmom i obuhvaća važan aspekt yoge, kao i njena simbolika.

Kundalini energija je energija koja postaje dostupna kroz posebne tehnike meditacije gdje se nesvjesno namjerno privodi u svijest. Jung je smatrao da namjerno izazivanje nesvjesnog i kundalini zna biti opasno jer svijest nema dovoljno snage da prihvati toliku količinu energije.

 Simbol za Kundalini je umotana zmija. Kružna smotana zmija predstavlja cjelovitost i ona je kao takva bila simbol alkemije. Zmija predstavlja ženstvene zavojnice oko stabla. Ona simbolizira zapetljanost u moralnom dualizmu s kojim se susrećemo kroz život. Jung primjećuje čestu uporabu zmija u mitologijama i religijama svijeta. Ona se pojavljuje u starim mitologijama kao prvotni Bog. Zmija je važan, složen i ambivalentan simbol i jedan od najvažniji arhetipova u čovjekovom kolektivnom nesvjesnom. Proturječni karakter ovog drevnog simbola proizlazi iz vezivanja zmije za dušu predaka, za praiskonski, podzemni svijet. Zmija pripada zemlji i podzemlju) i otad njena veza sa nečistim silama i praiskonskim svijetom. I u našim narodnim vjerovanjima i magijskim radnjama može se uočiti dvostruka priroda zmije. U Bibliji se spominje 53 puta i  kod Mojsija ima iscjeljujuću ulogu u pustinji, onog koga ugrize i izdrži njen pogled ozdravi. Zmija je arhetip preobrazbe i služi sublimaciji osobnosti. U Indiji se isto tako pojavljuje kao Ouroboros –zmija koja jede svoj rep, kao simbolika korištena za opisivanje kundalini energije u 2. stoljeću gdje je tako opisana i nacrtana u Yoga Kundalini Upanišadi: Božanska moć Kundalini, sjaji poput stabljike mladog lotosa, smotana u krug ona drži svoj rep stavljajući ga u usta, odmara se u polusnu. Drugo tumačenje je da kundalini predstavlja ljudski DNK. Ona otjelovljuje unutrašnju kreativnu energiju ili kundalini u yogi, koja je uspavana u donjem dijelu ljudskog tijela i koja se yoga vježbama oživljava i podiže do vrha glave prolazeći kroz energetske centre ili čakre.

    U kundalini yogi postoje nadiji, živčani kanali kojih ima 72 000, a od njih su najvažniji: Ida Nadi kroz koju putuje energija lijevom nosnicom i predstavlja Mjesečev (ženski) princip, emocije i pasivnost. Omotana je oko kičme u spirali. Često se naziva i Chandra Nadi, tj., u jyotishu njome vlada Mjesec (Chandra). Ako bolje promatramo disanje uvijek vam je jedna nosnica više zatvorena, druga manje što govori i o emocionalnom stanju u kojem se nalazite i koji princip dominira vama (aktivni ili pasivni princip).

Pingala Nadi putuje desnom nosnicom i predstavlja Sunčev (muški) princip. U jyotishu ona vlada Suncem (Surya) a u našem životu: voljom, temperamentom i aktivnosti. Sushumna Nadi je centralni kanal koji se proteže unutar kičmene moždine, počevši u posljednjem donjem kralješku sa krajem u kruni glave. Ona predstavlja jedinstvo,  stvara ravnotežu i spajanje suprotnih principa Ide i Pingale. Kroz Shumnu putuje probuđena kundalini.

 Svaka čakra ima svoj arhetip koji je polaran kao i svaka čakra, odnosno ima svoj pozitivni i negativan pol. Iako se prve dvije čakre bave egzistencijom i užitkom, treća predstavlja ego i potencijal za vladanje. Četvrta čakra srca dovrša quaternium gdje  transcendiramo zemaljski element. U središtu srca čovjek počinje razumijevati komplementarni odnos između dvije strane polariteta.

Sljedeće tri čakre prolaze kroz integraciju razmišljanja i intuitivne funkcije. To je evolucija intelekta ili Budha(Merkura) odnosno peta čakra ne razmišlja na temelju pet osjetila već na temelju unutarnjeg atmana. Šesta chakra je integracija intuicije. Sedma i posljednja čakra predstavlja jedinstvenu svijest simbolizam, rješenje sukoba uzrokovanih dualizmom. Sedam je simbol savršenog reda, potpuni ciklus. To obuhvaća jedinstvo tri više čakre i četri niže. To je broj i simbol boli otpuštanja vezanosti koja prati rast i promjenu.

Cilj yoge je kao što znamo dosezanje samadhija od kojih su tri sa sjemenkama, odnosno možemo doživjeti samadhi, ali nas sjemenke ili nesvjesno vraća u programirano stanje, a to su problemi kojima smo okupirani svakodnevno. Potpuni ili nirbidja samadhi jest prosvjetljenje bez sjemenki ili bez nesvjesnog kada gubimo razliku između subjekta i objekta.

Osjetila su skener koji preuzimaju podatke iz unutarnjeg i vanjskog fizičkog okoliša. Manas ili razum kao osjetilo procesuira te podatke dok je chitta naše pamćenje odnosno banka podataka, kao što osjetila hrane podacima razum ili manas. Chitta je kao kolektivno nesvjesno, prepuno arhetipova. Sjena ili potisnuti dio psihe živi u chitti. Sjena ili chitta stvara neravnotežu persone ili kada konstelacije počnu mijenjati situaciju, osoba se nađe u neravnoteži a to je lagano jer većina živi nesvjesno. Psihologija yoge je napustiti sve polaritete u smislu da oni nemaju uporište ili odlučujući utjecaj na pojedinca. Kada smo to postigli, pojedinac može nastaviti funkcionirati u svijetu polariteta, ali on doživljava polaritet kao iluzorni fenomen.

Nikola Žuvela