Suočavanje sa samim sobom je bitno jer u trenutku smrti sve ego projekcije kojih nismo osvijestili postaju iluzorna demonska božanstva od kojih bježimo i tako padamo sve dublje u novu reinkarnaciju, tj. biramo svoje roditelje u međuprostoru i ponovno ulazimo u novi život. To je učenje lamaizma, Tibetanske knjige mrtvih. Ego projekcije ustvari su kompleksi, ako ih ne vidimo oni postoje skrivene u nesvjesnom u jednom trenutku ih sigurno možemo vidjeti kao projekciju zla ili onoga što ne možemo vidjeti kao dio sebe.
Stoga, ako se ne bavimo svojim projekcijama, one u trenutku smrti postaju strahovi u obliku likova ili odvojenih dijelova osobnosti kao u našim snovima. Zapravo, oni su dio nas samih i sa strahom od samih sebe ponovno ulazimo u nova iskušenja u nekom drugom životu. Ako ne osvijestite odnose i sve dijelove sebe, oni postaju projekcije i u trenutku smrti počinju se pojavljivati kao suprotnosti kojih nismo osvijestili, a u našem živitou postaju fizička bolest. Od straha ili nemogućnosti da ih vidimo kao dio sebe, tonemo sve dublje u ponovno rođenje.
Tibetanska knjiga mrtvih govori o tri razine projekcija. Posljednje što nas vraća u ovaj svijet je neasimilirana seksualnost, gdje je partner objekt, odnosno nemogućnost da ljudi žive u stvarnim odnosima kako sa svojim partnerom tako i sa drugim ljudima. Stoga, seksualne fantazije postaju opsesije u trenutku smrti jer u ovom životu ne možemo komunicirati svoje emocije. Nismo u stanju suočiti se sa složenim emocijama u odnosima i pribjegavamo pojednostavljivanju svih emocija. Većina ne želi upoznati svog partnera jer su zaljubljeni samo u ljubav. Većina se želi vratiti u maternicu gdje smo već bili, želimo se vratiti onom prvom seksualnom odnosu ili idealizaciji povezanosti, jer upoznavanje drugog i ovoga svijeta za nas je trauma s kojom se ne želi suočiti. Iako uvijek želimo za sve okriviti karmu, ono što nismo osvjestili postaje sufbina kako kaže Jung.
Zato u trenutku smrti sve te ego fantazije doživljavamo kao strano tijelo, ne prepoznajemo ih kao dio sebe, gdje su simboli majke i oca ili igranje uloge djeteta način na koji čovječanstvo funkcionira zašto se vraćamo u ovaj svijet. Tibetanska knjiga kaže da upravo spomenute projekcije imaju moć pretvoriti se u iluzorna priviđenja jer su to sve stvari kojih se bojimo u ovom životu. U predgovoru ove knjige Jung vrlo dobro uočava razine razvoja, točnije, lako se može objasniti da su ljudi na najnižem bardou ili seksualnoj razini.
Bojimo se vjerovati partneru, zato ga pokušavamo posjedovati, želimo novac jer se osjećamo emocionalno prazni, osjećamo se nesigurno, pa su nam potrebne strukture poput sustava i religije jer se bojimo slobodno misliti. Primjerice, osoba je živjela u slobodnim vezama i varala svoje partnere. Ego projekcije u trenutku smrti postaju žive slike, osoba se ne može suočiti s njima i pada sve dublje u Bardo ili stanja do ulaska u posljednji Bardo ili maternicu. U ovom životu živi život proživljenih slika strasti u kojoj se povređuje i odbacuje, susreće takve osobe jer njih jedino vidi i tako stvara obrambeni zid od intimnosti sa sobom. Jenda osoba je nakon tih iskustava tek u pedesetima shvatila bol koju je doživjela, nakon niza propalih veza kaže da je doživio pakao u vezama i sada shvaća kako je živio u obrambenim fazama braneći se od prave veze. Budite svjesni da ono što mislite o sebi zapravo postaje vaš najveći neprijatelj u trenutku smrti. Ljubavne projekcije nestaju bez obzira na vaše odluke, buđenje ljubavi je svrha ili spajanje polariteta u sebi.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
