Kolektivno nesvjesno ili kolektivni obrasci govore kroz snove i sinkronicitet. U tim obrascima ljudi prolaze ili ostaju u arhetipu žrtve. Većina koja senalazi u tom obrasu misli da može živjeti bez tog obrasca, no kada bi on nestao na 10 minuta, ljudi bi osjetili veliku prazninu i strah u svojim srcima, osjetili bi se iznenadno napadnutima i htjeli bi se što prije vratiti starom arhetipu žrtve koji je poznat iz Biblije. Jasno, ljudi koji slijede arhetip žrtve u to ne vjeruju, misle da su im političari i kapitalizam nametnuli žrtvu kako bi ih spriječili da ispolje sve svoje sposobnosti. Iako je ostalih osam sati nakon posla slobodno, žrtva će to vrijeme provesti u osjećaju potlačenosti kao u magijskom hipnotičkom stanju, ona ne napušta taj stav.
Na primjer, u jednoj seansi osoba može osjetiti da napušta taj obrazac, ali tada osjeti strah u kojem se ne može na ništa osloniti, brže bolje se vraća na taj stari obrazac viktimizacije. Osjećaji su jedno, a činjenice drugo, a suočavanje s činjenicama znači napuštanje sigurnih kolektivnih obrazaca okoline, svoje obitelji i prijatelja. Zbog toga ljudi u sebi svakodnevno vrše autocenzuru kako bi ostali prihvatljivi drugima.
Recimo, počnete pričati o slobodi na kavi s poznanikom i ponovite to u idućih nekoliko susreta, vidjet ćete da se vaš sugovornik osjeća napadnutim, osjeća se ugroženim, pritom ako mu kažemo da napusti utabani put žrtve, bit ćete automatski isključeni iz komunikacije. Kada bi liječnik rekao svojem pacijentu da je arhetipom žrtve privukao bolest u svoj život i da sa svojom bolešću privlači negativnu pažnju svoje obitelji i da tu bolest nosi kao kakvu medalju te da druge muči sa svojom bolešću, bio bi prijavljen liječničkoj komori, a nakon nekog vremena izgubio bi licencu. Liječnik mora govoriti pacijentu da je on slab, liječnik je okupiran vojskom ljudi koji su hodočasnici. Kada vam i zatreba liječnik, ne možete doći na red jer ovaj arhetip je stanje ljudi.
Arhetip žrtve pokušavamo izbjeći, ali on može sadržavati vrijedne uvide. Psihologija ovu fazu povezuje s početkom porođaja kada kontrakcije započnu u grliću maternice koji je još uvijek zatvoren, stoga beba nema izlaza. Smatra se da u ovom stanju gdje dijete ne može dobiti niti normalnu opskrbu hranjivih tvari kroz pupčanu vrpcu u ovoj kliničkoj fazi rođenja dovodi do arhetipa žrtve koji je povezan s osjećajima bespomoćnosti, ranjivosti i nemoći. U tom stanju arhetip žrtve kod čovjeka može stvarati osjećaj da je prepušten na milost i nemilost vanjskim silama, sklonost okrivljavanju sebe ili drugih. Ovaj arhetip na kraju osobu tjera da se aktivira da traži pomoć i tako da prevlada traumu kroz koju je prošla u djetinjstvu, bilo da se radi o gubitku roditelja, nasilju, ili nekoj trećoj situaciji. Ovaj arhetip na kraju može osobu dovesti do toga da pronađe suprotnu stranu arhetipa gdje više ne ulazi u Spasitelja i nerealnog pomagača. Ona se okreće pravoj pomoći, postaje terapeut, učitelj, liječnik, filantrop i tako kroz druge ljude razvija empatiju za druge, točnije, može dovesti do boljeg razumijevanja načina na koji društveni uzroci stvaraju osjećaj nemoći ili viktimizacije. Ako se izdrži pritisak arhetipa žrtve on stvara temelje stvarnog odnosa.
Sjena arhetipa žrtve opisan je u prvom dijelu članka i on je u većini slučaja pravilo. Da bi se ljudski rod zaštitio od arhetipa žrtve stvoren je najbolji skandinavski sustav koji mora u velikoj većini brinuti o nesposobnosti svojih građana kako bi ga održavali u njegovom lažnom stanju gdje svoju nesposobnost projiciraju u Edipov kompleks, a svoj uspjeh doživljavaju kroz svoje sportaše poput sadašnjeg Europskog prvenstva. Drugi sustavi koji zastupaju sposobnost pojedinca poput američkog sustava, pokazuje neodrživost takvog pogleda na stvarnost jer se ljudi ne mogu suočiti sa svojom nesposobnošću. Zatvori, ubijanja, silovanja, prostitucija, opijati ustvari su stvarnost i neodrživost takvog sustava. S druge strane, siromašne zemlje koje su u potpunom arhetipu žrtve, žive u obožavanju kulta vođe zbog kojeg su spremni i umrijeti. Razine razvoja mogu se pratiti kroz psihičku ljestvicu razvoja, ali ona ima posljedicu i na materijalni život. Tko nije otkrio ovaj arhetip u sebi, kojeg možemo primijeniti i na partnerske odnose, daleko je od toga da razumije i dijagnosticira svoje stvarne probleme.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
