Kada bismo sindrom Petra Pana trebali prikazati jednodimenzionalno, mogli bismo ga objasniti kao nezrelost da se prihvati odgovornost za svoj život, te strah da se izađe iz egocentrične nezrele faze koja bi trebala završiti u adolescenciji, ali kod čovjeka traje cijeli život. Prije se više pripisivao muškarcima, ali danas se pripisuje i ženama i Jungov naziv za taj sindrom je puela.
Prvi je ovaj sindrom registrirao Dan Kiley, te o Petar Panu napisao knjigu.
Recimo, danas bi to mogli prikazati kroz situaciju gdje je problem inflacija, a ne čovjek koji ne prihvača zrelost ili cjelovitost. Na taj način inflacija ima magičnu moć nad ljudima, a Freud je davno otkrio ovu sebičnu fazu razvoja u kojoj autoritet donosi nelagodu djetetu, ali pritom održava moć kroz nelagodu ili osjećaj krivnje nad djetetom. U društvu ćete osjetiti ovu nelagodu, ali koliko god bila nelagodna u ovoj fazi razvoja dijete ili čovječanstvo opsesivno uživa u njoj ili inflaciji i prima je kao kaznu jer ona je bolja od neodrastanja tipični mazohizam kao zamjena za odgovornost. Uvođenje elektronskog novca pokazuje kako država ili tata više vrijedi od mene, koliko god zaradio i bio dobar ja nevaljam moram trošiti kovac samo ondje što tata dozvoljava.
To je nezrela faza u kojoj se ne preuzima odgovornost, odnosno glavni krivci za inflaciju su pandemija i rat u Ukrajni, a nezrelost pojedinca koji živi u sustsvu bez ekonomske odgovornosti. Moć se premješta negdje van sebe, a kada to čovjek čini onda je u Petar Panovsokoj fazi gdje sebe idealizira kao dobro biće a negdje vani je pokvareni sustav. Prije par godina to ulogu su imali teroristi, onda migranti, pa pandemija, rat u Ukrajji, a onda klimatske primjene. Jasno, kada ne želimo prihvatiti odgovornost onda čovječanstvo upada u neurotičnu fazu poput ove danas. Egzistencijalni strah je strah malog djeteta koji se skriva u svoju kulu kako bi ostao zaštićen od vanjskog neprijatelja. Magijski strah od nečeg izvanjskog mu omogućava da se odrekne svoje moći i prepusti je autoritetu. Režiser M. Night Shyamalan u filmu Zaselak jako dobro prikazuje tu situaciju u kojoj postoji misteriozni vanjski neprijatelj kojeg vođa sela izmišlja kako nitko ne bi napustio selo i vidio da postoji źivot izvan sela i na taj način ima vlast nad cijelim selom, te dobiva moć koju danas zovemo mjere protiv inflacije koje nisu dali nikakav učinak, odnosno država je potrošila puno novca koje će proizvesti još veću inflaciju, ali iako znamo što donosi inflaciju ljudi ne propituju svog vođu. Vratimo li se Petru Panu, on je zapravo Freudov Narcis. On je dijete koje leti i misli da ima svu moć, ali u jednom trenutku je izgubi. Prezaštitnički nastrojeni roditelji koji stvaraju zaštitu zapravo ne izlažu dijete stvarnim problemima, a takvom muškarcu žena govori što da radi jer igra igrice i skuplja dječje stvari. S jedne strane, žena može biti uspješna poslovna žena, ali negdje usput postaje poput Wendy iz priče, zaljubljena u nemoguću ljubav, pri čemu ne vidi da postaje robinja vlastite zaljubljenosti u sebe koju nije riješila, pa bira nezrelog muškarca. Globalno nas karakterizira želja za slobodom i užitkom, te strah od okova i ropstva. Svijet je postao Petar Pan, nezrelo, infantilno mjesto puno igrica, površne zabave, bez obaveza i, što je najžalosnije, bez mogućnosti sagledavanja stvarnosti i sagledavanja farsi koje su mu pred očima.
Muškarac Petar Pan je prestrašeni dječak koji skače iz veze u vezu, bojeći se dugotrajne veze. Njegov tip djevojke je Wendy. Ljubav između Petra Pana i Wendy je nemoguća, a Zvončica je ta koja i dalje uzaludno prati Petra Pana. Sve troje igraju poznatu igru zaljubljivanja kojom dominira nemogućnost uspostavljanja prave veze. Zaljubljenost je samo forma, a održavanje stanja nemogućnosti kao zamjena za stvarne veze postaje neurotična stvarnost. Wendy su žene koje se prema svojim partnerima ponašaju pretjerano zaštitnički i majčinski. Ona ne može imati stabilnu vezu s Petrom Panom ili maloljetnim muškarcem. Nema nikoga tko bi joj rekao da ona zapravo ne traži vezu. U ženi koja će ga obožavati traži majku. Zvončica ne može biti s Petrom Panom jer mu je slična, on je njezina igračka s kojom se igra i ide dalje u potragu za nekim zanimljivijim.
U jyotishu postoje kombinacije koje govore o arhetipsko-mitološkim sindromima, pogotovo kada je riječ o sindromu Petra Pana. Možda imate izvrsnu vezu, ali ako imate ovaj sindrom, mogli biste se zaljubiti zauvijek ako ne otkrijete pravog sebe.
Nikola Žuvela
