Živimo u ovom svijetu koji koristi sheme ili obrasce. Sheme ili obrasci nam pomažu pretvoriti kaos u smisao. Shema nastaje primanjem podataka i impulsa kroz osjetila, gdje slažemo značenje. Isto činimo i s emocijama, a one nam redovito šalju krive impulse pa donosimo krive zaključke.
Sheme uma usmjeravaju pozornost na ono što nam je važno, a odbacuje ono što je nebitno, iako to možda nije istinito. Drugim riječima, sheme određuju ono što ide u nevidljivi mentalni dio ili podsvijest. Oni nam, također, pružaju okvir za objašnjenje onoga što smo primijetili i kako planiramo reagirati. Dakle, imamo shemu za vožnju biciklom. Sheme su mentalni modeli našeg iskustva. Kada razmišljamo o tome što trebamo napraviti da bismo vozili bicikl ili završiti tečaj knjigovodstva, prizivamo se na model koji uključuje naše znanje matematike i sve ono što smo naučili u školi. Ta mentalna mapa nam govori što treba učiniti kako bi svi ti elementi funkcionirali bez problema, uz pomoć prethodnih znanja ili shema.
Ovi modeli ključni su mentalni alat za navigaciju kroz složeni svijet. Kada ih počnemo primjenjivati ne moramo više o tome razmišljati.
Kada naučimo kako koristiti novi računalni program, te zone u kojima mozak formira tu naviku su vrlo aktivne i troše puno energije za povezivanje i izgradnju neurone te navike. . Ali kad jednom to svladamo, ti isti dijelovi mozga troše vrlo malo energije da to izvedu. Kada mentalna navika postane automatska, naš um samo vrti odgovarajuću shemu za ono što treba učiniti, ne ulaže dodatnu energiju u taj napor. A nova shema je pohranjena u shemama podsvijesti.
Velik broj shema učinkoviti su prečaci u umu. Dobar dio te učinkovitosti dugujemo činjenici da dok ih izvodimo ne moramo obraćati pažnju na njih. Oni jednostavno počnu djelovati, pomažući nam da upravljamo svojim životima. Ali kad se radi o određenoj kategoriji shema koje upravljaju našim emocionalnim navikama, mogu se pojaviti problemi. U području emocija, većina shema nam pomaže, ali mnoge mogu biti kontraproduktivne, čak i autodestruktivne. U takvim slučajevima dolazi do ponavljanja istog obrasca (o tome govore planeti), za koji kasnije možemo shvatiti da nas ne vodi nikamo, ali tada se već osjećamo nemoćni promijeniti ga. Nekako se događa da uopće ne razmišljamo o tome da postoje neke alternative. Takve samodestruktivne sheme uklapaju se u ono što budistički redovnik Amaro naziva “inercijom navike zbog koje ćemo najvjerojatnije činiti istu stvar uvijek iznova, iako su njezine posljedice bolne”.
Od svih mentalnih navika, možda su najviše emocionalno nabijeni oni modeli stvarnosti koji se odnose na naše mišljenje i osjećaje o sebi i ljudima u našem okruženju. Te sheme boje i omeđuju najintimniji teritorij u našim životima. Kada se ti modeli stvarnosti iskrive, a to je u velikoj većini slučajeva, nevolja postaje način života. Jyotish kroz planetarne sheme pokazuje kombinacije i funkcioniranje tih shema, u mnogim situacijama olakšava život, tj. ako partner ima samodestruktivne sheme, sigurno ih nećemo vidjeti osim ako nemamo alate poput jyotisha da ih otkrijemo. Postoje još neki elementi gledanja, ali oni se uglavnom odnose na gledanje energetskog polja. Ako izostavimo priču o jyotishu i poljima, svakako da je važno stvoriti što više shema kao što je meditacija, stvoriti što više ugodnih odnosa kako bismo stvorili nove sheme za prepoznavanje dobrih odnosa za nas.
Nikola Žuvela
