Kolektivno nesvjesno pojavljuje se u obliku arhetipova, odnosno ono je neka vrsta spremnosti da se uvijek iznova reproduciraju iste ili slične mitske predodžbe.

Arhetipovi nisu samo otisci stalno ponavljanih tipičnih iskustava, nego se empirijski istodobno i ponašaju kao snage ili tendencije ponavljanja istih iskustava. Naime, uvijek kada se jedan arhetip pojavi u snu, u fantaziji ili životu, nosi sa sobom posebni “utjecaj” ili snagu zahvaljujući kojoj djeluje numinozno, odnosno fascinirajuće ili poticanjem na akciju.

Arhetipovi imaju moć djelovanja prigodom religijskih obraćenja, ali i kod shizofrenija. Klasično djelovanje arhetipova jest zahvaćanje psihe s nekom vrstom iskonske snage, gdje se pojavljuju pretjerivanje, nesloboda, iluzija, opčinjenost u dobru kao i u zlu. To je glavni razlog zaÅ¡to su ljudima bili potrebni demoni i zaÅ¡to nisu nikada mogli živjeti bez bogova. Bog je prisutan svuda, ako ne svjesno, onda nesvjesno budući da je arhetip. U naÅ¡oj duÅ¡i neÅ¡to je superiornije vlasti – ako to svjesno nije Bog, onda je to novac. Stoga, pametnije je svjesno priznati ideju Boga, poÅ¡to će inače jednostavno neÅ¡to drugo postati Bogom, po pravilu neÅ¡to vrlo nedovoljno i glupo, neÅ¡to Å¡to može da izmisli ‘prosvjetiteljska’ svijest, poput ideje da je smisao života dobra zarada. Već odavno naÅ¡ intelekt zna da se Bog ne može točno zamisliti a kamoli predočiti da i kako stvarno postoji. Razum je samo jedan od mogućih duhovnih funkcija i da se pokriva samo s njemu odgovarajućom stranom fenomena svijeta. Osim razumskog, oko nas se nalazi iracionalno koje se ne poklapa s razumom, a pripada kolektivnom nesvjesnom. Ipak u nama postoji težnja da iskorijenimo kaos iracionalnog u nama i izvan nas. Cijenu takvog pogleda plaćamo, no, cijena je previsoka jer to radimo nesvjesno.

Nikola Žuvela