[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
ÄŒovjek se okrenuo tehnologiji i toliko je izmislio dobrih i zloćudnih djela pokuÅ¡avajući neprestano usavrÅ¡iti stvarnost. ÄŒovjek u svom stvaranju kao da glumi Boga, kao da imitira i želi iz svoje inferiornosti proizvesti neÅ¡to bolje, ljepÅ¡e. Kao da nije zadovoljan samim stvaranjem, a na to ga navodi unutarnja praznina od koje je saÄinjen ego. Stvarnost je podijelio na mnoge dijelove gdje smo izgubili cjelinu, promatramo drvo, a ne vidimo da ono postoji na livadi na kojoj postoji nebo i oblaci, takvo viÄ‘enje smo izgubili.
Kada podijelimo stvarnost, podijelili smo sebe iznutra i živimo shizofren život. ÄŒovjek se u takvom naÄinu života umislio da može voljeti viÅ¡e, savrÅ¡enije, bolje, opsesivno obuzet idejom savrÅ¡enstva i svoje kreacije da je sposoban da nadiÄ‘e svoju vlastitu prirodu. Ali kako isprazni ego može voljeti i biti savrÅ¡eniji od same prirode? SavrÅ¡enstvo je zamka danaÅ¡njih ljubavi. Idealne slike koje tražimo i u koje smo se već razoÄarali, pretvorile su ljude u hodaÄe za sjenama razoÄarenja vidljivim na svakom koraku kada je rijeÄ o ljubavi. Mnogi su se toliko razoÄarali da su svoju seksualnu odnosno emocionalnu potrebu zamijenili kratkim seksualnim užicima u kojima se velika većina joÅ¡ dublje povrjeÄ‘uje sjedeći u nekoj zatomljenoj sobi sa vlastitim neostvarenim projekcijama odnosa, ne puÅ¡tajući destruktivne slike djetinjstva koje su joÅ¡ uvijek svete iako one donose odabir partnera koji će nas povrijediti.
ÄŒesto na radionicama sve izgleda onako kako smo mi sebi protumaÄili dogaÄ‘aje i ljudi obiÄno govore: da on/ona je napravio to i to, zaista nisam imala/o utjecaj na tu situaciju, ali kada se razmotre obrasci, vidi se samo jedno: mi se držimo obrazaca roditelja koji ne postoje, ali velika većina je uvjerenja da se zaljubljuje slobodno. Obrasci su razarajuća demonska sila stvorena od naÅ¡ih roditelja. Ti obrasci nakon razoÄarenja u naÅ¡oj mladosti, postaju toksiÄna olupina u naÅ¡em srcu koju hranimo svojim razoÄarenjima, gdje susrećemo isto takve ljude koji su se razoÄarali i koji žive sa sjenama proÅ¡losti. Zapad je nasjeo na priÄu uspjeha i savrÅ¡enih ljubavi, podignuo je sam sebi nedostižnu ljestvicu izmiÅ¡ljenog savrÅ¡enstva koju slijedi u odnosima, ne prihvaćajući ljude onakvima kakvi jesu. Ne vidi da ljubav poÄinje upravo u ljudskim slabostima, ili polarnoj prirodi Äovjeka u onom amoralnom Å¡to moral nikada ne može shvatiti. U toj prirodi postoji zmija, ptica, žaba, cvijet, orao, suprotnosti koje su sastavni dio ljubavi, a onaj tko to ne vidi, može samo sanjati savrÅ¡enstvo u kojem Äovjek samo produbljuje ionako sveprisutnu mržnju prema samom sebi i Zemlji. OpÄinjenost savrÅ¡enstvom ubrzava proces sustavnog uniÅ¡tavanja planeta. SavrÅ¡enstvo je zamjena za nemogućnost voljenja. Kada se promjeni taj obrazac kroz uÄenje o sebi, tada je moguće uÄiniti korak prema prihvaćanju ljudi i svoje prirode.
Nikola Žuvela
