U drevnim učenjima kao i u modernoj psihoterapiji trenutak rođenja je vrlo važan. Za taoizam treba prepoznati izvorno lice Taoa jer tako prevladavamo proturječja s kojima se svakodnevno susrećemo. Svaki dan osuđujemo ovo ili ono te čovjeka koji je prošao kraj nas, naše prijatelje i naše partnere. S druge strane, neka učenja govore da smo ovdje došli istraživati niže razine postojanja, ali zbog intenzivnog šoka rađanja u tijelu većina ljudi taj šok doživljava kao trajnu ljutnju.
U psihoterapiji je rođenje najveći šok za dijete jer je izgubilo sigurnost raja, potpune ljubavi, a budući da je prepušteno samo sebi, dijete osjeća ljutnju i mora nastaviti život kompenzirajući taj osjećaj potpune sigurnosti. Dakle, u odnosima osoba ostaje zarobljena tom željom da se vrati u maternicu, ali taoizam također spominje ovaj aspekt zatočeništva, što znači da ako osoba želi ići naprijed, mora se osloboditi ideje maternice i upoznati izvorno lice. To se postiže promatranjem procesa u nama bez ispravljanja. Nema tajne i nema većeg problema osim te savršene tehnike koja uistinu zahtijeva umjetnost. Nađete se u nekoj situaciji i reagirate, ispravite je, ali mi ne možemo ništa ispraviti jer je to proces u kojem zla situacija u sebi nosi skrivenu energiju dobra i obrnuto.
Bez obzira dolazi li čovjekova sudbina izvana ili iznutra, doživljaji i događaji s putovanja ostaju isti. Ovisi kroz koji proces prolazite i koliko vam je put nametnuo prepreke, s obzirom na to jeste li ekstrovertirani ili introvertirani tip. Racionalni um tada više nema nikakav autoritet i sve se počinje svoditi na simbole koji se stalno pojavljuju i prikazuju kružno kretanje. To je simbol mandale i cjelovitost znanja koju malo tko razumije jer ne poznaje kružni proces energije koja se neprestano odvija u nama.
“Jung i tajna zlatnog cvijeta” (originalni naslov: “The Secret of the Golden Flower”) je taoistički tekst koji je Carl Gustav Jung koristio u svojim psihološkim istraživanjima. Ova knjiga, koju je Jung komentirao zajedno s Richardom Wilhelmom, bavi se duhovnim i psihološkim transformacijama, a posebno se fokusira na koncept “kružnog kretanja” ili cirkulacije energije. Kružno kretanje odnosi se na ideju da se energija ili svijest kreće u krugovima, što simbolizira proces integracije i transformacije. Ovo kretanje predstavlja individuaciju, gdje pojedinac teži postizanju cjelovitosti i uravnoteženosti kroz integraciju svjesnih i nesvjesnih aspekata psihе. U taoističkoj tradiciji, kružno kretanje se povezuje s alkemijskim procesom transformacije, gdje se energija ili “duh” cirkulira i pročišćava kroz tijelo i um, vodeći k duhovnom prosvjetljenju. Jung je vidio paralele između ovih taoističkih ideja i svojih vlastitih teorija o psihičkoj transformaciji.
Promatranje simbola ili kruženja danas besmisleno ako se taj proces ne razumije. To potvrđuje činjenicu da kao civilizacija živimo u predpsihološkom stanju barbarstva. Racionalno poimanje stvarnosti donosi pesimističan pogled na stvarnost jer isključuje smisao, takva percepcija koja se odgojem usađuje u djecu oduzima čovjeku smisao i kreativnost kao najvažniju komponentu djeteta. Razumijevanje promatranja, i kružnog procesa suprotnosti, bit je razumijevanja mnogih učenja. Kad bi razumjeli kružno kretanje, razumjeli bi kružno kretanje u odnosima.
Ako imate problema u vezi, to znači da ovaj proces ne funkcionira dobro u vama. Ako pogledamo astrologiju, opet vidimo taj kružni proces koji se izmjenjuje kroz četiri elementa i stvara ravnotežu, koja se može uključiti samo kroz praksu ili unutarnje poznavanje simbolike koja je vidljiva u snovima. Priroda prolazi kroz kružno kretanje u obliku godišnjih doba – proljeće, ljeto, jesen, zima – i onda se ciklus ponavlja. Ovo je prirodni primjer kružnog kretanja koji simbolizira obnovu, transformaciju i cikličnost života. Mjesec prolazi od mladog Mjeseca do punog Mjeseca i natrag. Kružno kretanje može predstavljati proces individuacije, gdje pojedinac putuje od svjesnog do nesvjesnog i natrag, integrirajući različite dijelove sebe kako bi postigao cjelovitost. Na primjer, osoba može proći kroz različite aspekte samospoznaje, suočavanja sa sjenom (nesvjesnim aspektima), i na kraju doći do veće ravnoteže i harmonije. Ljudi često prolaze kroz emocionalne cikluse – od sreće do tuge, pa opet do sreće. Ovo kružno kretanje može biti shvaćeno kao prirodan dio ljudskog iskustva. Meditacija i disanje: U mnogim duhovnim praksama, poput taoizma ili jogije, kružno kretanje se koristi kao metafora za cirkulaciju energije (npr. “Qi” ili “Prana”). Na primjer, meditativne tehnike mogu uključivati vizualizaciju energije koja se kreće u krugovima kroz tijelo, što dovodi do unutarnje ravnoteže i pročišćenja. Mandale su kružni simboli koji se koriste u meditaciji i predstavljaju cjelovitost, jedinstvo i cikličnu prirodu života. U alkemiji, kružno kretanje simbolizira proces transformacije sirovog materijala u zlato ili duhovno prosvjetljenje. Ovo se može povezati s Jungovim shvaćanjem alhemije kao metafore za psihičku transformaciju, gdje se nesvjesni sadržaji “pročišćavaju” i integriraju u svjesni dio ličnosti. Naša svakodnevna rutina može biti shvaćena kao kružno kretanje – ustajanje, rad, opuštanje, spavanje, i onda sve iz početka. Iako se čini monotono, ovo kretanje može biti prilika za refleksiju i osobni rast. U odnosima, ljudi često prolaze kroz cikluse bliskosti, sukoba, pomirenja i ponovnog zbližavanja. Ovo kružno kretanje može biti prilika za dublje razumijevanje i rast. Kada se ta dimenzija otkrije, to se naziva čovjekovim drugim rođenjem jer se napušta obrazovna ljuštura koja čovjeka ostavlja vani, a u tom procesu čovjek osjeća jedno kružno kretanje koje se manifestira kroz odnose, gdje se osjeća privlačnost onostranog, što nam daje potvrdu da je ovaj proces živ i učinkovit. Ovakvim shvaćanjem duhovnosti čovjek dobiva potvrdu postojanja i nestaje aspekt vjerovanja.
Nikola Žuvela
