Problem današnjeg doba je neuzemljenost ljudi zbog koje donose krive percepcije, točnije, precjenjuju sebe. Prije su ljudi radili i bili su  više povezani s prirodom, živjeli su s projekcijama svoje duše na svijet kroz vile, demone i dr. Današnji način života nam to više ne dopušta, pa je vrlo teško odvojiti što je stvarno, a što nerealno. Moderno društvo nagraduje brzinu, produktivnost i virtualnu prisutnost, što sustavno potiskuje prirodne ritmove i tjelesnu inteligenciju. Pravo uzemljenje zahtijeva usporavanje i svjesno vraćanje osjetila u tijelo. Danas ljudi ne znaju što je ono stvarno u vezama, koje su mogućnosti veza, koliko stvarno misle da mogu voljeti, žive u platonskim vezama i zbog toga imaju problem s percepcijom svijeta. Da bi se to izbjeglo, potrebno je ponovno otkriti sebe.
Danas neki to čine okretanjem religiji, neki se okreću duhovnim tehnikama, a neki se povlače i odlaze na neka udaljena, usamljena mjesta i tako bježe od života. Upravo kroz samoću vidimo vlastitu ovisnost o gradskoj vrevi, napetosti i stresu.
U tom trenutku se najviše može primijetiti problem s neuzemljenjem. Mnoge duhovne tehnike koje nam se nude mogu samo ojačati neuzemeljenost, posebno ako položaji planeta to potvrđuju, što donosi probleme u svakodnevnom životu. S druge strane, može postojati problem s prenaglašenim materijalizmom, upravo zbog jakog osjećaja nepovezanosti sa zemjom ili integriranim majčinim principom. Jung je bio dobro svjestan da smo mi na Zapadu iščupani iz tradicije, odbacili smo sve što je dobro od naših predaka i zato je danas lako manipulirati ljudima. Zato istočnjačke tehnike ne daju toliko rezultata. Naime, Zapad nema iskustva kolektivnog nesvjesnosog drugih kultura, odnosno ne možemo odbaciti iskustva naših predaka, preuzeti tuđu kulturu i misliti da to može funkcionirati. To je Zapad mislio da može, a danas imamo kulturu fašizma jer je upravo fašističkim metodama odbacio svoje korijenje ili uzemljenost

Kada je stari Kinez uzemljen kroz Chi Gong jasno je da je njegovo uzemljenje plodnije, jače i lakše donosi dobre odluke. To nam dovoljno govori da moramo posvetiti više pažnje temi uzemljenja. Na primjer, danas ne znamo je li globalno zatopljenje uzrokovano ljudskom aktivnošću ili je riječ o ubrzanom procesu kraja klimatskog ciklusa. Zašto? Zato što nismo povezani sa zemljom, a čovjek Zapada uopće ne percipira taj princip kao nešto živo ili mogućnost povezivanja sa zemljom.
Odbacivanje uzemljenja i života naših predaka znači da je čovjeku danas nemoguće išta razumjeti, zato ne može ni predvidjeti prirodne katastrofe poput potresa, a to su znakovi koji pokazuju kako je površnost zamjena za stvarnost.
Pogrešna procjena dolazi od očekivanja društva i roditelja, ali sve je to potrebno kako bi se prošle sve inicijacije rasta. Međutim, ljudi danas ne razumiju taj proces, pa im je taj put puno teži. Stoga, pokušajte sagledati svoje sposobnosti, kako u odnosima tako i u poslu, procijenite sebe jer samoprocjena znači uzemljenje. Tradicionalna društva imala su jasne rituale prijelaza od puberteta, zrelosti, braka koji su povezivali pojedinca s precima i prirodom. Danas te inicijacije često zamjenjuje potrošački individualizam, ostavljajući ljude u trajnoj adolescenciji bez duhovnog sidra.
Uzemljenje zahtijeva ponovno povezivanje s krajolikom, biljkama, ritmovima godišnjih doba i pričama tog specifičnog mjesta što je suprotno globaliziranoj, jednoličnoj kulturi.
Prihvaćanje mračnijih aspekata sebe, sprječava idealizaciju sebe i drugih.Uzemljenje možete tražiti u svom djetinjstvu i precima koji skrivaju individualnost ili ono što ste željeli, a postupni put do te spoznaje je uzemljenje.

Nikola Žuvela