Analiza snova može donijeti mogućnost otkrivanja našeg unutarnjeg stanja. San nam otkriva jesmo li u svakodnevnom problemu, ili nam otvara čudesan svijet unutarnje bezgranične duše koju, kada ne slijedimo, problem pretvaramo u bolest koja je obrambeni sistem neprihvaćanja stvarnosti.
Promatrajući veliki broj ljudi i proučavajući njihove snove (izračunao je da je protumačio najmanje 80.000 snova), Jung je otkrio ne samo da su snovi, u različitim stupnjevima, važni za sanjača nego da su svi oni dijelovi jedne velike mreže koja kreira život i rješavamo određene razine postojanja. Također, otkrio je da oni općenito slijede neki red ili obrazac kojeg zovemo arhetip.
Jung je ovaj obrazac nazvao procesom individuacije. Budući da snovi svake noći stvaraju različite scene i slike, vjerojatno je da ljudi koji ih ne promatraju pažljivo neće primijetiti nikakav obrazac. No, kada čovjek promatra svoje snove godinu dana i ako prouči čitav niz, primijetit će kako se neki sadržaji pojavljuju, nestaju i onda se ponovno vraćaju. Mnogi ljudi više puta sanjaju iste likove, krajolike ili situacije, a ako ih pratite od početka do kraja, primijetit ćete da se sporo i zamjetno mijenjaju. Te se promjene mogu ubrzati ako se na sanjačev svjesni stav utječe odgovarajućim tumačenjem snova i njihovih simboličkih sadržaja. Ako netko dugo promatra ovaj složeni obrazac, moći će uočiti djelovanje neke vrste skrivene težnje koja upravlja ili usmjerava neprimjetan proces psihičkog rasta ili procesa individuacije. Budući da se taj rast ne može postići svjesnim naporom volje, već se događa nenamjerno i prirodno, često ga simbolizira drvo u snovima. Taj vladajući centar, iz kojeg proizlazi učinak upravljanja, Jung je nazvao “ja” i opisao ga kao totalitet psihe, da bi ga razlikovao od Ja, koje je samo dio te cjeline. Snovi mogu biti dnevni i tada govore o problemu koji vam se sada događa, kolektivni kada ćete kroz snove biti inicirani u dio sebe koji, ako se asimilira bitno mijenja život i treći, proročanski snovi koji su rijetki i možete sanjati neki budući događaj poput potresa ili velike promjene. Jung je 1920. g. promatrao takve snove kod Nijemaca i najavio drugi svjetski rat u knjizi koju je te godine izdao.
Ljudi su od davnina bili intuitivno svjesni postojanja takvog unutarnjeg središta. Grci su ga zvali čovjekov unutarnji daimon, u Egiptu su ga izražavali pojmom Ba-duše, a Rimljani su ga obožavali kao genija koji se rađa svakom čovjeku. U primitivnijim društvima često su ga zamišljali kao duha zaštitnika utjelovljenog u životinji ili kao fetiš.
U svom temeljnom pogledu na svijet, ljudska duša je, prema Jungu, unutarnji pratilac kojeg on naziva Mista peo, što znači Veliki čovjek. Proces individuacije odvija se u čovjeku samom i u nesvjesnom, to je proces u kojem čovjek doživljava svoju unutarnju ljudsku prirodu. Međutim, ovaj kreativni, aktivni oblik psihičke jezgre može početi djelovati tek kada se Jastvo oslobodi svih svrhovitih i željenih ciljeva i kada pokuša doseći dublji, temeljniji oblik postojanja.
Stvarni proces individuacije, odnosno svjesnog pomirenja s vlastitim unutarnjim središtem ili Jastvom, općenito počinje ranjavanjem osobnosti i patnjama koje ga prate. Taj početni udarac znači svojevrsni poziv, iako se često kao takav ne prepoznaje. Događa se upravo suprotno, osjećam poremećaj u svojoj volji ili želji i obično taj poremećaj pripisujem nečemu izvanjskom. Zbog općeg nepoznavanja psihičkih procesa koje Jung spominje, ta se stanja često proglašavaju bolestima, a ne obraća im se pozornost, iako depresija polako postaje najraširenija bolest na Zapadu. Istok je, s druge strane, njegovao ovaj put procesa individuacije, veličajući njegovu važnost od najranijih početaka filozofske misli.
Najbolji primjer života i smisla osobnosti, koji nam je povijest sačuvala, jest život Krista i Buddhe. Štovanje Krista kao i Buddhe ne iznenađuje, ali uvjerljivo pokazuje golemo poštovanje s kojim čovječanstvo susreće takve heroje, a samim time i ideal razvijene ličnosti. Oni koji danas slijepo i destruktivno pokušavaju potisnuti ideal razvoja osobnosti u drugi plan, otvar aponovno put prema nečem buntovnom koje se pojavljuje u gistorijskim događajima. Zbog simbola nesvjesnog koje teži individuaciji heroji će se uvijek ponovno tražiti i pronalaziti. Ideal osobnosti je neuništiva potreba ljudske duše iz koje se stvara vlastiti put. Potraga za simboličkim junakom proizlazi iz želje za razvijenom osobnošću koja svojim radom omogućuje napredak koji nam omogućuje dublje razumijevanje života, situacija koje nam se događaju i poteškoća. Prema Jungu, neotkriveni put u nama je kao nešto psihički živo, što klasična kineska filozofija naziva Tao i uspoređuje ga s vodenim tokom koji neumoljivo stremi prema svom cilju.

Nikola Žuvela

Nova knjiga