Čest motiv sklapanja brakova je borba za moć koja se krije iza Erosa. Poznati su problemi u braku oko kojih se svađa: poput novca, djece, seksa. Najčešće je prisutno smanjeno samopoštovanje i neispunjena očekivanja. Pronalaženje partnera temelji se na principu romantične ljubavi i zemaljskog raja gdje se u odnos projicira samo uživanje, bitno je izostavljena Stvarnost ili sol zemlje, bespravno odbačeni kamen koji svaku vezu natjera da se suoči kako ju je pokretala volja za moć. U toj moći se skriva snažna kombinacija seksualne privlačnosti i svojevrsnog osobnog interesa. Procjena mogućeg partnera na temelju ovih kriterija, uzrokuje određeni skup očekivanja. Do raspada veze dolazi zbog neispunjenja tih očekivanja. Privlačnost koja nas tjera da izaberemo jednu osobu od mnogih, kao što možemo vidjeti je kombinacija spremnosti, požude i nada koji donose snažan spoj dviju duša.
Mnogi su prošli kroz iskustvo razvoda, što puno košta emotivno i financijski. Ovi ljudi su svjesni da drugi ili treći brak ima još veću stopu neuspjeha od prvog. Sklapamo ugovore s ljudima kojima ne vjerujemo i tako ostaje skrivena volja za moć ili projekcija onoga što želim da partner jest. Zahtijevati takav ugovor od osobe kojoj izjavljujemo ljubav odražava duboko ciničan stav prema vezi. Takav stav unaprijed skriva predviđanje neuspjeha, a to predviđanje, kao i mnoga druga neispunjena očekivanja često se ostvari gubitak. U tom smislu, zakon se donekle promijenio, pa su “nepremostive razlike” i “sporazumni razvod” zamijenili tradicionalnije razloge koji su prije bili potrebni za raskid braka. No, potreba za pronalaženjem razloga za razlaz često stvara atmosferu međusobnog okrivljavanja u kojoj se svaki od supružnika nastoji prikazati moralnijim nego što jest, što posebno veliku nesreću donosi njihovoj djeci koji nastavljaju svoju borbu za moć preko leđa nedužnih malenih bića. Kada se brak počne raspadati, proces koji vodi potpunom otuđenju gotovo nikad nije simetričan. Jedan supružnik najčešće iskazuje slabiju naklonost i poštovanje prema drugom. Čini se da je to karakteristika onoga tko preuzima kontrolu u vezi. Preuzimanje se može uspješno provesti; jedan supružnik se više trudi postići pomirenje i mnogo je nesretniji zbog prekida braka. Za uspostavljanje veze potrebno je dvoje, ali za prekid veze dovoljan je samo jedan. Nasmijanim mladencima na svadbi nitko ne bi rekao: »Znate da je velika vjerojatnost da nećete dugo ostati zajedno. Zašto misliš da ćeš izbjeći statistiku razvoda?” Takvo bi pitanje zaljubljenicima sa sjajem u očima bilo nezamislivo, pa ga nitko ne postavlja. Pripremljen je teren za potencijalno razočarenje i izdaju. Sve je spremno da se s velikom nadom izvede čin vrhunskog optimizma, hrabrosti ili ludila, ovisno o kutu gledanja, ali nitko nam ne govori o procesu u kojem se susreću dvije nesvjesne figure koje nisu ni sanjale otvoriti Pandorinu kutiju bračnih odnosa i volje za moć. Brak je otvaranje nesvjesnih vrata koja nam otvaraju mističnu vezu, što može biti previše za današnjeg čovjeka kojemu su brojnost i sigurnost jedini kriterij. Život udvoje predstavlja otvaranje mnogih vrata, ali ta vrata ne nose društvenu formu, već upravo suprotno, odustaje se na kraju od očekivanja da partner treba ispuniti nešto što trebamo osvijestiti i potražiti u sebi. Je li čovječanstvo uopće spremno razumjeti ovakvu vrstu odnosa? Ako nije i ako odnos za nas nema tu vrijednost, prepušteni smo nesigurnosti koja vlada nama jer u tom trenutku odbacujemo sami sebe, gomilajući u kolektivnoj svijesti frustraciju u odnosima. Volja za moći uključuje samoprihvaćanje. Nasuprot tome, suprotni pogled na svijet je “moral”. Razlikuje se od volje za moć jer može prihvatiti samo dijelove života, nikada cijeli život. Moral je sustav vjerovanja koji pokušava filtrirati dobro od lošeg, tako da samo dobri dijelovi ostanu, ostali se potiskuju i ne prihvaćaju. Ali to je stvarna nemogućnost. Ako želite živjeti život u skladu s moralom, nećete imati samorazvoj niti bilo kakvo samopriznanje, pogotovo u odnosu ovaj aspekt kada se dogodi izaziva dosadu. Podijeljeni kvazi moralni svijet na narcise i anđele empate ustvari je svijet djece koja ne prihvaća moć koja se može suočiti s realnim ograničenjima života i na tim temeljima graditi život. Tako je i odnosu, ako par uspije svoju moć koristiti za prihvaćanje ograničenja i stvaranja života na realnim osnovama onda mogu stvoriti snažnu povezanost, bez toga to su odnosi gdje nas roditelji i partneri doživljavaju kroz prizmu ti si dobar ili loš, a to je promašaj života.

Nikola Žuvela