[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Prosječni je čovjek nalik na čovjeka u Platonovoj pećini koji vidi samo sjene te pogrešno shvaća da je to stvarnost. Kada uvidi svoju pogrešku, zna samo da sjene nisu stvarnost. Ali kad se prosvijetli, on je napustio pećinu i njenu tamu te izašao na svjetlost: tu vidi stvarnost, ne sjene. Dokle god je čovjek u tami on ne može shvatiti svjetlost. Takva spoznaja nije znanstvena spoznaja psihologa ili znanstvenika, ona je neintelektualna, neotuđena spoznaja, to je puno iskustvo kroz koje onaj koji spoznaje i ono što se spoznaje postaju jedno.

Nikola Žuvela

[/two_third]