[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada bismo odredili dan u kojem bi bilo dobro raspraviti o problemima onda je to danaÅ¡nji dan. Naime, ovo je dan kada je iskazivanje svojeg miÅ¡ljenja neÅ¡to nužno, a ono Å¡to čini totalitarni sustav učinkovitim jest strah da se govori Å¡to se misli. Nitko na glas ne govori o problemima i to nas dovodi do podcjenjivanja moći govora jer nam to donosi nemir u naÅ¡im snovima i ne želimo da nam netko ili neÅ¡to remeti san. Komunikacija ima svoju Å¡irinu i veliku primjenu. Mi izmeÄ‘u sebe ne komuniciramo,  pa prevladaju strah i panika, te  vjerujemo novinama, medijima i susjedu koji je dobio otkaz. Oni su izvor informacija, a ne činjenice i pokuÅ¡aj da zaista doÄ‘emo do kvalitetnog odgovora. Ako imamo negativno uvjerenje, dobit ćemo pedeset potvrdnih odgovora jer je negativno neÅ¡to ‘normalno’. Ipak, tomu nije tako. Tijelo komunicira s organima, priroda komunicira, duÅ¡a komunicira sa svemirom kao i Å¡amani kroz tisućljeća. Ako su naÅ¡i razgovori usmjereni na negativnost, a ne na činjenice, onda ćemo imati sliku druÅ¡tva kojeg imamo. Vjerovanja, a ne razgovori prevladavaju meÄ‘u ljudima se opredjeljujemo kao Å¡to se vjernik opredjeljuje za vjeru, a nevjernik za ateizam. Oba dogmatična, jedan ne čuje drugoga. Ovo je dan za razgovor, a on započinje sa spremnošću da se čuje drugoga. Razgovor ne može započeti na dogmatizmu i predrasudama jer zbog njih ne čujemo drugoga, a onda ni Å¡to se dogaÄ‘a oko nas.

[/two_third]