[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Nastaviti slijediti svoja uvjerenja unatoč većini koja slijedi vlastite projekcije sigurne patnje,  zadivljujuće je iskustvo u kojem napuštamo osjećaj odobravanja. Iscjeljuje spoznaja ako napustimo grad i mjesto u kojem živimo, a predstavljaju zatvor u kojem sami sebe kontroliramo i uvjeravamo da ne možemo živjeti bez okoline u kojoj živimo. Živimo u uvjerenju kako bi se osjećali bolje ako odemo negdje daleko jer vjerujemo da samo tamo možemo doživjeti iskustvo sreće, tj. da ga ne možemo doživjeti ovdje i sada.

Vjerujemo da je netko drugi kriv za naše probleme i tako čuvamo svoj obrazac gdje ostajemo u gradu i mjestu, te nalazimo opravdanje svoje patnje jer ako odemo onda bi otkrili svoj logor stvoren u našem umu pomoću emocije straha koja nam daje krive impulse da nismo dovoljno dobri da izađemo iz onoga što smo sami stvorili i što sami podržavamo.  Kada želimo otputovati, mislimo da je to putovanje veći osjećaj stvarnosti nego što ga živimo svakodnevno. Primjerice, uvjerenje je da u gradu ne mogu doživjeti iskustvo kakvo mogu doživjeti na Kanarskim otocima. Moram otići negdje drugdje da se odmorim, odnosno bježim negdje drugdje od vlastitog zatvora kojeg sam sam stvorio. To je apsurd življenja u kojem vjerujem da me nešto izvana može osloboditi.

To je nevidljivi privjesak koji nosi svaki čovjek kao štaku koja ga čini nesposobnim za samostalnim životom u kojem ga nesvjesno tjera da se vrati prirodi, a ego kao narkoman želi živjeti u gradu i biti ovisan o mnogim čudima koja nude zaborav istinske prirode. Taj privjesak mu govori što da radi, što je dobro. Freud ga je zvao Superego, Lacan Gospodar Označitelj, a jyotish Saturn. Nije bitno ime koliko činjenica da se radi o fantomu.

Kao komparaciju i želju za bijegom uvijek spominjemo odlazak u prirodu. Život u prirodi mnogi nisu izdržali i vratili su se natrag sigurnom životu ili svojim demonima, a to su opravdanja koja su savršena, za sve imamo odgovor jer život se sastoji od toga da uvijek postoji vanjski krivac. To je sastavna komponenta života ili odbijanja prihvaćanja stvarnosti. Izlazak iz sigurne luke sitnih manipulativnih radnji koje održavaju ego na životu, ustvari je umijeće kojeg se većina boji. Kako je jednom Fromm rekao: Na ovom planetu živi mnogo ljudi koji se nisu rodili, a kamoli da su u mogućnosti da se po drugi put rode. U jyotishu je to put upoznavanja sa Saturnom ili Sjenom, ono što je inferiorno i nerazvijeno. To oslobođenje dolazi iznutra. Saturn ili Sjena je sol koja vas lomi koja vas koči iznutra, doslovno kroz mišiće, kosti, ali ujedno je i iscjeljujući, a to je paradoks života kojeg ako svakodnevno prihvatimo možemo napraviti tako traženi iskorak. Ne zaboravite, sloboda nije ugodna, za nju je potreban trud i napor, ne dolazi iz vana već od suočavanja s onim čega se najviše bojite.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish sajvetnik

[/two_third]