Simbolički planeti su arhetipovi oni nose određeni oblik ponašanja kojeg slijedimo bez pitanja ili svjesnosti da na nas utječu. U sebi je djelovanje planeta ili arhetipa u smjeru mudrosti, oni ne slijede moralnost, zato su djelovanja planeta puno puta protivna ono što mi zovemo pravda. Primjerice, netko tko je izgubio bogatstvo za unutrašnjost ili nesvjesno nema nikakvu vrijednost, ali mi ljudi to možemo smatrati nepravdom. S druge strane, najbolja i najsretnija planeta u astrologiji je Jupiter, ali Jupiter je donosilac i zloćudnih bolesti, pogotovo tumora. Stoga, ono što mi zovemo prirodno, ustvari je spoj dobra i zla (jina i janga),  dobro i zlo su neodvojivi u svojem djelovanju zato mi teško shvaćamo prirodu i odbijamo shvatiti da se ona tako manifestira. Ipak, u nama se javlja želja da moralno sudimo iz razloga jer se bojimo prihvaćanja, moralno je uvijek naša zaštita s kojom se potiksujemo a onda potisnuto kad tad izađe u nekom našem devijantnom ponašanju. Primjerice, afekt u kojem se deremo na nekog u pošti dok čekamo red. Moralne osobe itekako znaju biti opake, one ne priznaju sadržaje potiskivanja i vide ih kao pogrešku u drugima i svijetu.  Planete, ne pate od toga odnosno svaka dobra planeta zna biti i zlokobna pod određenim pravilima.

Loše nastaje onda kada ne prihvaćamo određene nesvjesne sadržaje koje ne želimo vidjeti u sebi nego ih projiciramo prema van poput moralne osobe. Loše razdoblje je ono razdoblje u kojem izlazi na vidjelo naše ne donošenje odluke pa sada to vidimo u nekom političaru ili partneru.

S druge strane, savjest se javlja, katkada i arhetipski i ona može biti amoralna kao na primjer kod prekida s drugom osobom iz bijesa jer me partner prevario. U povijesti smo to vidjeli kroz religijska proganjanja, ali samoobmana savješću uvijek dolazi zbog premalo samokritičnosti i ona se pojavljuje kao demonski arhetip.

Dakle, vanjski događaji bivaju izazvani unutrašnjim procesom kojeg mi onda pokušavamo shvatiti kroz razne situacije. Netko na jyotish savjetovanju, netko na psihoterapiji ili nekoj radionici, ali mi smo tek tada na početku. Ako se i da neki savjet, on ne može uhvatiti dublje korjene kod većine jer je potrebno doći do situacije da postoji unutarnji psihički život kojeg tek trebamo osloboditi od mitološkog i arhetipskog da bismo se kao ljudi mogli prepoznati. Primjerice, osjetite da vam se nešto događa, okrećete se duhovnom životu, ali rezultata nema, osjećate se iznevjereno, a nikada se ne pitamo da li se radi o našoj projekciji onoga što mi želimo od duhovnosti, a ne ono što ono jest pa kod velike većine izostaju rezultati samo zato jer ne razumiju prirodu u kojoj se traži mudrost i pronicanje prirode, a ne promatranje nekog razdoblja u kojem se kaže: ovo nije dobro razdoblje jer time nismo ništa rekli kao ni to da moramo na sebi raditi jer to je previše općenito.

Loše razdoblje koliko god se činilo amoralno u sebi jest poziv da shvatimo kako smo pozvani na inteligenciju, a ne na život po receptu. Muško –ženski odnosi pokazuju puno amoralnosti, ali mi se držimo tvrdih utabanih staza pravdi i zato ne prepoznajemo da se iza amoralnosti skriva ljubav za koju je malo tko spreman jer moralno nudi sigurnost i opravdanje.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net