19Obično ne vidimo da je jedina ideja odgoja, uspjeh koji je premrežen odnosima i poslom. Često ljudi na savjetovanju kažu kako se osjećaju razočarani prekidom, što je ljudski i u redu, ali ta bol je puno jača jer su u toj boli skrivena očekivanja roditelja i društva. Puno sam puta čuo da se osjećaju neuspješnima kada gledaju druge osobe jer netko ima djecu i brak, a netko nema.

Ta usporedba je društvena i nametnuta i to je početak nesreće. Nije nesreća brak ili prekid braka, to je forma, ono što uništava brakove su velika očekivanja i strah da će partner prekinuti s vama jer ne ispunjavate ono što bi trebali, ali ono što je u ljudima najjače jest strah da promjene sadašnju situaciju. Recimo, mnogi će reći kako imaju problem s poslom i kada se gledaju ekonomske analize i posljedice libralizma, racionalno bi mogli tako zaključiti, ali to je potpuno krivo. Psiha ili duša iznutra funkcioira potpuno drugačije. Granice naših misli su granice spoznaje i onoga što mi mislimo o životu. Ako sagledate sve svoje želje, vidjet ćete da su one upregnute od želja drugih, ali ako sagledate svoje želje onda ste već u mogućnosti da živite srcem. To je pravo odrastanje u kojem odabiremo sebe koliko god se to činilo radikalnim. Arhetipovi su samo modeli nametnute stvarnosti. Kroz arhetip veze morate proći ukoliko želite dalje, ali ako niste riješili odnose onda ne možete dalje jer odnosi vladaju i poslom. Recimo, znam puno ljudi koji su kreatvini i koji doista mogu proizvoditi puno stvari, ali ono što im ide loše su odnosi. Srame se biti ta kreacija i živjeti je kroz igru i biti ono što jesu. To pitanje i strah napuštanja onoga što drugi žele od mene, puno je jače jer biti ono što jesmo jest stvaranje svojeg mišljenja, napuštanja onoga što ste znali o stvarnosti i prepušteni ste stvarnoj mogućnosti koja leži u samoj stvarnosti. Kvantni fizičari su tu stvarnost zvali prostorni vremenski ocean i doista, ukoliko se bavite meditacijom, kada uđete u to polje možete osjetiti da sve što vas sputava su granice misli. Bojite se razmišljati i biti samostalni na temelju onoga što osjećate ovdje i sada.  Zato kada vidimo onoga tko je nemoćan, mi vidimo sebe. Zastrašujući osjećaj u kojem mislimo da mi to možemo isto biti, oni su ustvari refleksija da živite život u kojem zadovljavate roditelje jer se bojite da ako izgubite tu podršku, izgubit ćete sve. To je najjači osjećaj zbog kojeg ljudi ne napuštaju sadašnje stanje.

Recimo, statistički u Njemačkoj, korisnici socijalne pomoći su najčešće neeuropljani, a ako pogledamo te zemlje onda je jasno da je u tim zemljama jak osjećaj bespomoćnosti i nadanja kako nas netko drugi treba spasiti. Narodi u kojima je jak osjećaj da ih netko drugi treba spasiti su najkrouptivniji i najsiromašniji. Stoga, Budha nije bio popularan u Indiji a i šire. Recimo, u Indiji imate svega jedan posto budista, jer Budha je govorio: Budi sam sebi svoje svijetlo, ne vjeruj učiteljima, pa čak ni meni. Osloniti se na sebe najveća je mudrost. Na putu postoje pomagači, ljudi koji nam objasne tehnike, daju nam određena znanja, ali pravi učitelj će vam reći: hodaj sam. Pritom, budite svjesni da prvo morate svladati odnose jer oni vladaju odnosima s partnerom, odnosima s ljudima, odnosima sa samim sobom.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net