Kada je Freud skovao frazu prema kojoj je “ego istinsko sjediÅ¡te strepnje†pokazao je doista duboku intuiciju. Strah od vlastitog žrtvovanja krije se duboko u svakom egu, a taj strah je Äesto tek vrlo nesigurno kontrolirani zahtjev nesvjesnih sila da izbiju u svojoj punoj snazi. Nitko tko teži Jastvu ili pravom Ja, nije poÅ¡teÄ‘en tog opasnog prijelaza. Ego osjeća strah od podljudskog ili nadljudskog unutraÅ¡njeg svijeta ili nesvjesnog, od kojih se ego prvotno oslobodio uz ogroman napor.
Spartanci su uÄili svoje borce da ne otvaraju vrata unutraÅ¡njeg svijeta gdje leži bog straha. Faraon je morao znati sva imena bogova straha da bi doÅ¡ao na drugu stranu.
Na lažnom osloboÄ‘enju u kojem je ego pun strepnje, temeljimo iluzornu slobodu koja pokuÅ¡ava pobjeći u komfor. To oslobaÄ‘anje zacijelo je nužan i herojski Äin, ali ne predstavlja niÅ¡ta trajno: ono je samo kreacija. Svi se moramo suoÄiti sa onim Å¡to doživljavamo u svijetu i sve ono Å¡to doživljavamo i Å¡to nas nadvladava zapravo je neosvijeÅ¡teno.
Strast je samo drugi trik nesvjesnog da nas uvede na drugu stranu, kada se već bojimo straha, ali kada se upoznamo s projekcijom strasti ljudi se povlaÄe u strah. Zato se ljudi vraćaju poznatom, tj. moći i tituli koje nude komfor i sigurnu zonu gdje se stvaraju ogromni bedemi od unutraÅ¡njih sila ali one se pretvaraju u ratove, egzistencijalne probleme, bolesti. Jedino je ljubav sila koja strast i strah uravnotežuju. Kad je ljubav zrela, strast je mirnija. Iako nema toliki naboj kao na samom poÄetku zaljubljivanja ona je svetija, neposrednija i intenzivnija. Ona uravnotežuje svijest koja je prepuna svojih vlastitih strahova od preobražaja.