19Kada je Freud skovao frazu prema kojoj je “ego istinsko sjedište strepnje” pokazao je doista duboku intuiciju. Strah od vlastitog žrtvovanja krije se duboko u svakom egu, a taj strah je često tek vrlo nesigurno kontrolirani zahtjev nesvjesnih sila da izbiju u svojoj punoj snazi. Nitko tko teži Jastvu ili pravom Ja, nije pošteđen tog opasnog prijelaza. Ego osjeća strah od podljudskog ili nadljudskog unutrašnjeg svijeta ili nesvjesnog, od kojih se ego prvotno oslobodio uz ogroman napor.

Spartanci su učili svoje borce da ne otvaraju vrata unutrašnjeg svijeta gdje leži bog straha. Faraon je morao znati sva imena bogova straha da bi došao na drugu stranu.

Na lažnom oslobođenju u kojem je ego pun strepnje, temeljimo iluzornu slobodu koja pokušava pobjeći u komfor. To oslobađanje zacijelo je nužan i herojski čin, ali ne predstavlja ništa trajno: ono je samo kreacija. Svi se moramo suočiti sa onim što doživljavamo u svijetu i sve ono što doživljavamo i što nas nadvladava zapravo je neosviješteno.

Strast je samo drugi trik nesvjesnog da nas uvede na drugu stranu, kada se već bojimo straha, ali kada se upoznamo s projekcijom strasti ljudi se povlače u strah. Zato se ljudi vraćaju poznatom, tj. moći i tituli koje nude komfor i sigurnu zonu gdje se stvaraju ogromni bedemi od unutrašnjih sila ali one se pretvaraju u ratove, egzistencijalne probleme, bolesti. Jedino je ljubav sila koja strast i strah uravnotežuju. Kad je ljubav zrela, strast je mirnija. Iako nema toliki naboj kao na samom početku zaljubljivanja ona je svetija, neposrednija i intenzivnija. Ona uravnotežuje svijest koja je prepuna svojih vlastitih strahova od preobražaja.

Nikola Žuvela