Za zrelu ljubav potrebno je osjećati sebe, prihvaćati sebe, ne kritizirati sebe, kako bi ljude mogli voljeti tolerantno kako volimo i sebe. Ako smo kritiÄni prema drugima jako smo kritiÄni i prema sebi. Dakle, zrela ljubav je rjeÅ¡enje koje LIJEÄŒI SVE PROBLEME S KOJIMA SE SUOÄŒAVAMO.  Mi padamo uvijek na prvom ispitu, a to je kako dati ljubav i Å¡to je to dati ljubav i biti sretan? ObiÄno se ljudi odriÄu svega kako bi dobili ljubav partnera ali napuÅ¡taju tako sebe jer su napustili svoje Jastvo ili pravo Ja, svoje potrebe i htjenja: “Ljubavi volim te i sve ću dati tebi, odrićem se sebe kako bi mogao voljeti tebe”
Aktivna ili zrela ljubav preuzima inicijativu (ovaj aspekt većina izbjegava), unosi je u svakodnevni život, opraštamo slabosti i propuste. Prava ljubav se ne umara, ona se umara ukoliko smo voljeli ideal, ljubavi. Ipak, ako se trudimo umom voljeti a ne srcem to se zove život u kojem još uvijek hranimo stari program mržnje prema sebi. Ljubav se tada još uvijek promatra kroz gubitak i dobitak.
Ljubav kakvu poznajemo i prakticiramo je slabost, to je ljubav  u kojoj ne cijenimo sebe, obiÄno dajemo onima koji to ne žele jer se ljubi ideal ljubavi a ne osoba. TakoÄ‘er, djeca nas ne mogu voljeti samo zato jer smo im mi roditelji, a to Äesto namećemo. Možemo voljeti samo ono Å¡to nam roditelji ili dijete nudi da volimo. Naime, većinu svoej energije ljudi koriste za destrukciju sebe, pa kako ćemo ih voljeti kad žele uniÅ¡titi sebe i druge? Dakle, ne možemo voljeti ni svoje dijete, ni majku ni oca ako oni nemaju tih vrijednosti, možemo ih voljeti kao ljude koji su slijedili lažni ideal druÅ¡tva koji im je govorio da je stvaranje obitelji neÅ¡to dobro za njih. Kada nisu zadovljili perfekcionistiÄke ideale okreću se destrukciji prema drugima, tj. prema svakome tko ih pokuÅ¡ava voljeti. Dakle, tu je malo prostora koji nam se nudi za voljenje.
Ono Å¡to uniÅ¡tava obiteljske odnose jest mit o ‘savrÅ¡enoj’ obiteljskoj ljubavi. PerfekcionistiÄke ljubavi nema, to je ljubljenje nekoga tko je potpun a kako iz takve ljubavi može doći do razmjene? Ovaj mit je zasnovan na obiteljskoj idili, Äime produbljujemo suprotnost izmeÄ‘u stvarnih ljudi i nedostižnih ideala. Takvi savrÅ¡eni ljudi su neurotiÄari koji žele savrÅ¡eni ideal samo da bi izbjegli prihvatiti stvarne ljude. Da bi obiteljski ili partnerski odnosi mogli funkcionirati  bez slobodne volje i prihvaćanja razliÄitosti ne može doći do prihvaćanja. Kako bi život bio lakÅ¡i da ljudi shvate da sve ono Å¡to vidimo kao destrukciju ustvari je ogledalo ili odraz velike većine ljudi koja gazi svoje dijete ili Jastvo unutar sebe totalitarno, pa totalitarni sustav ustvari postaje ogledalo naÅ¡e stvarnosti. Napustimo savrÅ¡enstvo i ideale i volimo stvarno, volimo stvarne ljude, tada ŽIVOT POSTAJE NEPODNOÅ LJIVO LAK ZA ŽIVLJENJE.