Kroz tridesetak godina rada s ljudima, može se uočiti da svatko od nas ima jednu ili više rana koju krije, ali ne toliko od svijeta već od sebe.
Jung je to nazvao sjenom i ona živi u podrumu psihe.
Ona je onaj dio vas za koji mislite da je ružan, nespretan, ljut, ovisan, nesiguran i svi bježe od nje.
Ljudi odlaze na radionice, čitaju knjige, meditiraju, mijenjaju partnere, poslove, gradove, ali sjena je uvijek s nama.
Jednog lijepoga dana, kad ste dovoljno umorni od bježanja zastanete i okrenete se prema njoj, a onda vidite nešto što niste očekivali, od konstantnog potiskivanja imate osjećaj da vas želi uništiti ako je nastavite prezirati. Ako shvatite da je želite priznati onda ona nije vaš neprijatelj.
U njoj je vaša intuicija, vaš bijes koji vas štiti, vaša tuga koja vas čini dubokima, vaša ljutnja koja vas pokreće.
Kad je potisnute u podrum ona postaje demonska.
Kad je izvedete na svjetlo ona postaje vaš najveći saveznik.
Ono što vas najviše boli, to je vaša najveća moć, samo je još niste zagrlili, točnije, ne trebate se riješiti svoje sjene, treba je naučiti voljeti, jer jedino tako postajete cjeloviti.
Nikola Žuvela
