Ljubav je umijeće davanja i življenja. Ona zahtjeva znanje i trud. Ljubav većina smatra da je stvar sreće.  Većina ljudi problem ljubavi sagledava kroz pretpostavku kako je bit u tome kako biti voljen, te muÅ¡karci pokuÅ¡avaju zadobiti moć, a žene se brinu o izgledu  a jedni i drugi se ne pitaju kako voljeti. MuÅ¡karci i žene pokuÅ¡avaju razviti ugodne manire, zanimljivu konverzaciju i većina pokuÅ¡ava biti korisna druÅ¡tvu. Danas se smatra da ćemo postati voljeni koristeći se putem po kojem se stvara uspjeh. Problem ljubavi se shvaća kao problem objekta, a ne problem sposobnosti. Dakle, ljudi misle: voljeti mi je lako, ali sluÄajno baÅ¡ mi se niÅ¡ta ne deÅ¡ava po tom pitanju. Naime, prije su brakovi bili sklapani radi koristi, danas radi romantiÄne ljubavi Å¡to daje naglasak na objektu a ne na sposobnosti voljenja, gde se ne vidi koliko je bitno uzajamna korisna razmjena, toÄnije ljubav. Suvremeni Äovjek je sretan kad kupuje pa i druge promatra kroz kupnju. Za muÅ¡karca i ženu partner je nagrada za kojom tragaju. Pod atraktivnim se podrazumijeva ljepota, skladne osobine i vjeÅ¡tine koje parnter posjeduje i one zavise od vremena u kojem živimo. ÄŒovjek se zaljubljuje u partnera koji posjeduje kvalitete koji su dostupni njegovoj mogućnosti razmjenjivanja i te dvije osobe smatraju da su pronaÅ¡le najbolji mogući raspoloživi objekt posjedovanja ali to ne znaÄi i sposobnost voljenja.
Ljudi smatraju da nema Å¡to da se nauÄi o ljubavi a ona nastaje zbog poÄetne faze – zaljubljivanja.  Ako je par u mogućnosti osjetiti bliskost, sjedinjenost, taj trenutak je jedan od najuzbudljivijih dogaÄ‘aja u životu. ÄŒovjek je svjestan svoje izdvojenosti. Izdvojenost stvara tjeskobu. To je nemogućnost svijet shvatiti aktivno. Izdvojenost izaziva stid, osjećaj krivice.
 U proÅ¡la vremena ljudi su koristili da bi izbjegli osjećaj izdvojenosti orgijastiÄka stanja i droge za izazivanje transa jer grupa daje osjećaj pripadnosti. Â
Seksualnost bez ljubavi nikad ne premošćuje provaliju izmeÄ‘u dva bića, osim na trenutke. Svi oblici orgijastiÄkog sjedinjavanja su: intenzivni, siloviti, javljaju se u Äitavoj liÄnosti, prolazni su i periodiÄni.
Stoga doživljaj ljubavi da bi razvio osjećaj pripadnosti treba krenuti od uÄenja voljenja, davanja pažnje parntera ne samo poklonom već svjesnim sluÅ¡anjem dodirom i uvažavanjem. Prisilno i mehaniÄko ponaÅ¡anje ne može drugu osobu otvoriti.