Mnogi početnici u meditaciji očekuju da će se uzdići iznad boli običnog života, ali često se u namjeri krije želja za bijegom od boli umjesto razumijevanja njezina uzroka. Često zaboravljamo da je u meditaciji poželjno i dotaknuti dno jer upravo doživljene emocije treba prihvatitikao onaj dio sebe koji se žei odbaciti. Živimo u iluziji u kojoj naš ego, kroz formu ili masku s kojom se identificiramo, stvara lažnu sliku stvarnosti i na taj način, kroz kvazi-toleranciju, potiskujemo sebe i ne razumijemo što je pred nama. Naime, većina nema vlastito mišljenje o svijetu, tj. to je mišljenje koje je formiralo društvo, pa se ne može vidjeti da je ono što se traži od svijeta ili partnera samo projekcija. Malo tko zna da u razvoju Anima ili duša iznutra postoji faza razvoja koja se uspoređuje sa ženskom duhovnom osobom, a koja predstavlja fazu dugotrajne veze i mogućnost stvaranja jakih emocionalnih stanja.
Dakle, meditacija i duhovna praksa lako se mogu koristiti za potiskivanje i izbjegavanje osjećaja ili za bijeg od tuge ili straha. Zato je važno suočiti se sa svojim uznemirujućim emocijama, ići prema onim emocijama koje nas najviše muče, ići prema onome što nas doslovno gadi kako bismo izgubili taj crno-bijeli osjećaj stvarnosti. To ne znači da meditacija nije dobra, ona je osnova za razvijanje uloge promatrača, ali ako se uzme kao cilj, spomenute emocije ostat će potisnute i u obliku melankolije nastavit će biti prisutne u životu.
Mnogi se opiru traženju uzroka svoje patnje jer bi morali ponovno proživjeti bol koju smo uspješno potisnuli. Tuga može biti korisna po tome što je iskustvo kroz koje učimo i napredujemo, ali malo tko razumije postojanje tuge i ljutnje u našem iskustvu stvarnosti, pa radije potisnemo te emocije. Kada vježbate, budite svjesni svog iskustva s vanjskim svijetom, svojim poslom, svojim odnosima. Ako ne funkcioniraju, to znači da vaša praksa nije dobra, da potiskujete neke temeljne emocije, ali to ne vidite. Unutarnje i vanjsko moraju biti u ravnoteži. Najvažnije pravilo vrijedi za duhovnost: kako na nebu tako i na zemlji, kako radite i osjećate iznutra, tako radite i djelujete u vanjskom svijetu.
Meditacija je jedna od najboljih praksi samospoznaje, ali važno je prihvatiti ovaj svijet i hrabro prihvatiti sve emocije koje se događaju na tom putu jer one mogu puno reći o unutarnjem Ja ili svijesti. Emocije koje su na putu unutar duše ili Anime, zapravo, koliko god bile neugodne, potrebno ih je koristiti kao sadržaj ili dio sebe koji govori o onom dijelu vas koji zanemarujete prihvatiti. Često zato što vas taj dio odvaja od maske s kojom ste živjeli i time odbijate vidjeti taj sadržaj poput tuge ili straha i pokušati ga razumjeti. Tko ustraje u razumijevanju, nagrađen je, ili kako kaže Jacob Bohme: U Saturnu je zlato, ili Jung kaže da se okrećemo Sjeni ili Saturnu ako želimo dosegnuti svjetlo.
Nikola Žuvela
