U svojim spisima o simbolici mandale, Carl Gustav Jung opisuje mandalu kao “psihološki izraz totaliteta Jastva”. U svakom ljudskom biću nalazi se sjeme-centar samog sebe, okruženi smo kaotičnim vrtlogom pitanja, strahova, strasti i bezbrojnih drugih psiholoških elemenata, a taj centar nas uravnotežuje. To okruženje oko mandale vrlo je neuredno stanje elemenata koji stvaraju nesklad i emocionalnu neravnotežu od koje većina ljudi pati. Mandala je predložak za stanje reda i mira. Jung kaže da „uzorak kružne slike kompenzira nered i zbunjenost nečijeg psihološkog stanja, što ga uravnotežuje bilo kada gledamo mandalu ili kada je vidimo.
Središnja točka kruga je apsolutno sjedište vas samih, sidro za sve elemente u vašem okruženju i vašoj psihi. U stvarnosti, to dvoje nisu odvojeni entiteti, već su usko povezani, neraskidivo povezani. Mandala se razvija, a ponekad se jednostavno prikazuje na relikvijama, što pokazuje duhovni razvoj naroda, poput naših rozeta u crkvama. Kršćanske mandale su jednostavne kao islamske mandale, dok su tibetanske mandale prikazane u nekoliko slojeva i pokazuju veliki duhovni razvoj te religije. S druge strane, svaka osoba sanja mandale i što su razvijenije u snovima, to više pokazuju psihički razvoj osobe.
Postoji gotovo onoliko vrsta mandala koliko je bilo društava u povijesti čovječanstva. Ali bit, uzorak mandale, „kvadrat ili “Krug” je osnovni motiv u arhitekturi, ali i u snovima i fantaziji, čija se jedinstvena sličnost proteže kroz stoljeća. Kvadrat daje psihi sigurno mjesto na kojem može stajati, čvrst temelj na kojem se mogu stvoriti cjelovitost i sklad.
Mandala i način na koji je crtamo predstavlja postojeće stanje svijesti, ali također donosi fokus ili rješenje koje osoba ima kada o njoj sanja. Donosi sklad iz kolektivne nesvjesnosti. Mandala je nesvjesno stanje u kojem se sve suprotnosti spajaju ujedinjene, gdje se polarni aspekti kozmosa i pojedinca stapaju u jedno. To je jedinstvo suprotnosti kroz koje pronalazimo mir.
Kroz svoj rad, Jung je koristio rad s mandalom sa svojim pacijentima i kroz njih je otkrivao stanje u kojem se nalaze, ali im je istovremeno pomagao kroz taj aspekt.
Svaki pojedinac stvara iste ili vrlo slične mandale u svakom trenutku i na svim mjestima.
Mandala se može smatrati nacrtom za strukturu našeg postojanja. Unutar mandale percipiramo oblike, uzorke, elemente. Vidimo njihove odnose jedan s drugim. drugi, i unutar te matrice prepoznajemo sebe i svoje mjesto u svemiru. To je drevni i temeljni odnos našeg postojanja. Mandala je ključ koji nam može pomoći da se vratimo u svoje središte.
Oko simbolizira vid i svjetlost, a time i samu svijest. Oko je dio nas kojim gledamo svemir i vidimo svoje mjesto u njemu. To je znanje, svijest i mudrost. Oči odražavaju svjetlost i čistu energiju svemira, a to predstavlja unutarnji duh. Osim strukturne sličnosti između oka i mandale, slika oka čest je element u određenim mandalama na Istoku. Često se može naći ponavljajući uzorak oka u mandalama. Oni koji meditiraju, posebno u krija jogi, mogu vidjeti ovaj simbol u vizijama. Oči, odnosno pojava očiju, prikaz su nesvjesnog kao višeg stanja svijesti.
Očito je da je mandala veza, iako misteriozna, između naše moderne svijesti i naših najstarijih početaka. Jung je zaključio da je “temeljni motiv slutnja da postoji središte osobnosti, svojevrsna središnja točka unutar psihe, s kojom je sve povezano, koja je sama po sebi izvor energije.” Negdje u golemom, zaboravljenom kutku vremena leži mandala. Ta divna misterija, koja je duboko u svakome od nas. To je neiscrpan izvor energije blizu našeg srca.
Nikola Žuvela
