Ljudski odnosi su se jako promijenili, a u toj promjeni, naravno, postali su površni. Dubina je nestala u svim dimenzijama: žena više nije žena nego djevojka. Muškarac nije muž nego dečko. Prijateljstva između muškarca i žene su također slaba, pa nema intimnosti. Odnosi ne idu posebno duboko.
S druge strane, ako pogledate slike Vlahe Bukovca ili njegovih suvremenika, razlika između muškarca i žene lako je uočljiva, a ta podjela stvara privlačnost. Ali danas, ako pogledate muškarca ili ženu, oni brišu tu razliku, ne radi modernosti, već da bi naglasili djetinjast odnos prema stvarnosti tzv. Petar- Pan sindrom. Poruke se šalju i odijevanjem koje je dječje nema razlike između odrasle osobe i djeteta, neverbalna komunikacijija je jasna. Ljudi s kojima razgovarate nemaju vlastiti razvijen stav, a kako onda postići snagu odnosa u takvim okolnostima? Na čemu bi se ona trebala ljubav temeljiti? Ono što zapadnjak doživljava u vezama je plitka voda, nema dubine.
Brak je nešto što se događa isključivo u dubini. To je događaj na najdubljoj razini. Ako se ne predaš, nikada se nećeš usuditi skočiti. Možeš plutati na površini, a dubina nije za tebe. Naravno, ići duboko je stvarno opasno i tako mora biti jer si uspješan i snalažljiv samo na površini. U plićaku se ponašaš kao automat koji obavlja zadatke velikog oca i ne treba ti nikakva svijest. Ali što dublje ideš, to ti je potrebna veća budnost. Drugim riječima, strah od dubine stvorio je plitkoću u svim međuljudskim odnosima. Sve je to tako nezrelo. Mladić ili djevojka mogu biti površni, ali u tom stanju ne mogu doći do najdubljeg, do onoga što je skriveno u svima. Mogu biti samo u spolnoj vezi, ali tada ljubav ne može rasti. Ljubav jednostavno zahtijeva duboko korijenje. Seksualnost je moguća na površini, ali to je čisto biološka potreba, životinjska aktivnost. Ona može biti lijepa samo ako je dio dublje ljubavi. Nema zajedništva u spolnosti bez ljubavi. Dodirujete se i razilazite; spajate se i razdvajate. Samo se tijela susreću i to samo kao trljanje tijela o tijelo. To se dogodilo s međuljudskim odnosima. Kad bi bili imalo iskreni, kad bi iskrenost bila bit, lako bi vidjeli da se bojimo dubine i odnosa, jer kad to ne bi bio slučaj, posvetili bi svoje živote odnosima, radikalno, toliko radikalno da više nećete učiniti ništa osim što će vaš život biti smislen posvetivši ga odnosima sa sobom i partnerom. Bez predaje nema dubine, a bez dubine nema ljubavi.

Nikola Žuvela